Ovo nije prvi sukob u kojem Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati (možda bi redoslijed trebao biti obrnut) pritiskom pokušavaju izmijeniti katarsku vanjsku politiku. Javni je sukob već izbio 2014. godine, a rezultirao je promjenom katarskog emira. Sadašnja kriza munjevito je prevazišla diplomatske okvire i umiješala se u živote ogromnog broja ljudi na svim stranama
Predstava koju optuženi pučisti izvode u sudu, a njihovi medijski saradnici valjaju u (mahom) inostranim medijima, ista je predstava koju je Gülen, vođa terorističke organizacije fetulahdžija (FETÖ), izveo odmah nakon što je postalo jasno da puč propada, a koja je poznata pod nazivom “kontrolirani puč”
Najveći dio pres-konferencije “privedenog” košarkaša Enesa Kantera korišten je za anti-Erdoğan i antitursku propagandu FETÖ tipa, s refrenom o “lažnom puču” u Turskoj. To nije slučajno. Kako je počelo suđenje pučistima, podgrijava se ta teorija zavjere i s FETÖ tačke gledišta nije loše, dapače, odlično je da je jedno “popularno lice” propagira
Šta je tačka zaokreta u odnosima toliko zatrovanim Obaminom štetočinskom politikom prema regiji generalno, a posebno prema Turskoj, da je bilo kakav dijalog postao skoro nemoguć? Nije li (ponovno) uspostavljanje dijaloga u tom slučaju, zapravo, tačka zaokreta
Izvještaj ocjenjuje da “referendum nije po standardima Vijeća Evrope”, da bi dodao zlokobnu (i isto toliko u historijskom kontekstu besmislenu) rečenicu: “Zakonski okvir bio je neadekvatan za održavanje zaista demokratičnog procesa.” Evropa (i njene institucije) ne mogu prežaliti što gülenistički puč 15. jula prošle godine nije uspio (naravno, sve u cilju povratka u “demokratske okvire” na kakve je Zapad navikao u Turskoj)
Moj je odgovor, sada već klišeizirani, na pitanje kako se osjećaš u Turskoj, ili kako si primljen u Turskoj: “Od prvog sam se dana ovdje osjećao bolje i prijatnije bez znanja jezika, nego u Mađarskoj sa znanjem jezika”. Dvije napomene, prvo: kliše je istinit, i drugo: ne dam ništa loše na Mađarsku i Mađare. Budimpeštu, u kojoj sam proveo malo više od sedam prvih godina migracije, i dalje volim od sveg srca. Međutim, istina je da različiti mentaliteti postoje i da su neki više kompatibilni, a neki manje.
Ustavne promjene, kada se primijene poslije izbora 2019. godine, imaju potencijal da donesu Turskoj prijeko potrebnu političku stabilnost na duge staze. U kvaziparlamentarnom sistemu tokom 95 godina, umjesto normalnih 20, promijenjeno je čak 65 vlada. Ova dinamična zemlja “vožena” je kao “pod ručnom”, a slabe koalicije otvarale su kapije vojnim pučevima. Želja Zapada da Turska ostane sapeta u nefunkcionalnom sistemu kada jednom više ne bude bilo moguće napraviti većinsku vladu nije prijateljska
Izvještaj Komiteta za vanjske poslove donjeg doma britanskog parlamenta o tursko-britanskim odnosima, objavljen 25. marta, štivo je koje odražava nerazumijevanje turske političke stvarnosti. Kada se pročitaju izvještaj i prateći materijal, jasno je da se do izvještaja došlo tendencioznom selekcijom, pa ocjena (i osuda) izvještaja od strane turskog ministra za EU Ömera Çelika da je izvještaj jednostran dođe kao veoma umjerena
Animozitet prema Turskoj počeo je kada je Turska isplatila dug Međunarodnom monetarnom fondu. To vrijeme koincidira s najavom i počecima velikih infrastrukturnih projekata. Bar jedan od tih projekata (ali sigurno nije jedini) veoma iritira i glavne evropske protagoniste spomenutog animoziteta, Njemačku i Holandiju – izgradnja trećeg aerodroma u Istanbulu
Epilog događaja u Rotterdamu jeste to da je dr. Fatma Betül Sayan Kaya, turska ministrica za porodična i socijalna pitanja, na kraju protjerana, njeni tjelohranitelji uhapšeni, a nad ljudima okupljenim ispred konzulata Republike Turske izvršeno neopravdano policijsko nasilje
