Američki javni tužilac, sada već smijenjeni Preet Bharara, u pola koraka (doduše, indirektno), može se povezati s FETÖ – radio je s demokratskim senatorom Chuckom Schumerom, čija advokatska kancelarija navodno inkasira oko 2,5 miliona dolara godišnje od gülenista za borbu protiv isporuke Gülena Republici Turskoj. No, sudija Richard Berman, koji predsjedava porotničkim sudom u procesu protiv Atille i ostalih, još se lakše povezuje s FETÖ
“Sve strane morat će činiti ustupke i praviti kompromise”, Putinova je rečenica sa zajedničke konferencije za štampu. Rečenica koja ukazuje na to da, unatoč svom optimizmu, ne treba očekivati da sve ide kao po loju. Nepotrebno je posebno naglašavati da interesi Rusije, Irana i Turske, da ne govorimo o ostalim igračima, nisu preklopljeni u cijelosti
Ono što je prethodilo deklaraciji o nezavisnosti Izraela bilo je etničko čišćenje “nejevrejske zajednice”, prema kojoj Balfour nije osjećao ništa osim prezira pa je nije ni imenovao u svom papiru. Dvadeset godina kasnije, počela je najduža okupacija u modernoj historiji, koja još traje. Treba uložiti veliki napor da se ne vidi njena brutalnost
Ponašanje liderke nove stranke (Dobra partija) Meral Akşener prije pokušaja puča u Turskoj od 15. jula 2016. godine jeste, blago rečeno, čudno. Tvrdnje da će se poslije “petnaestog”, istina, bez navođenja kojeg mjeseca, mnogo toga promijeniti, da će postati premijer i naprasna upotreba (kemalističkog) slogana “mir u zemlji, mir u svijetu” – gülenistički pučisti samonazvali su se “savjet mira u zemlji” – u društvu osjetljivom na subliminalne poruke teško se mogu objasniti slučajnošću
Stanovnici Raqqe oslobođeni su od terorista čija je utopija za najveći broj stanovnika antiutopija. Oslobodile su ih nesirijske, nedemokratske nesnage čija će im utopija biti još stranija i odbojnija. Ako su i imali neka druga očekivanja, ona su raspršena šenlučenjem i kačenjem postera teroriste iz susjedne zemlje koji u toj državi služi doživotnu kaznu zatvora
Bez obzira na to kako i kada će se ova kriza završiti (nadajmo se, bez prevelike štete), ona je simptom “strukturnih napetosti” čiji su povodi višestruki – od američkog štićenja Fethullaha Gülena pa do naoružavanja sirijskog PKK-a – a u suštini su američko sljepilo za turske nacionalne interese
Jedan neodgovoran korak jeste dovoljan, odnosno previše za regiju, tako da, unatoč oštroj retorici, ne treba očekivati ishitrene ili nepromišljene poteze vlada Turske, Irana i Iraka prije nego što Barzani vidi šta će s rezultatima “neobavezujućeg” referenduma o nezavisnosti iračkog Kurdistana
Koliko je “argumentacija” onih koji blokiraju Vijeće sigurnosti isprazna, pokazuju proporcije egzodusa. Kao da je cijela sjednica smišljena da mijanmarskim vlastima da potrebno vrijeme da se kurtališu Rohinja i da se pruži utisak kako, eto, “međunarodna zajednica” ipak nešto radi
Erdoğan je napao islamofobiju i korištenje sintagme “islamski terorizam”, primijetivši očigledno da budisti ubijaju Rohinje pa nikome ne pada napamet da to nazove “budističkim terorizmom”. To je bila poruka Trumpu, s kojim se sastao nekoliko sati kasnije, a koji ne propušta priliku da poveže islam i terorizam. “Budite ono što jeste” snažna je poruka s tog skupa
Osim Izraela, nijedna država u okruženju (i šire) ne podržava referendum, ili barem ne otvoreno. Sjedinjene Američke Države insistiraju na njegovom odlaganju, što i nije neki čvrst niti principijelan stav – ipak je riječ o otvaranju vrata za promjene granica Bliskog istoka, što nije u skladu s vječito ponavljanom mantrom o “teritorijalnom integritetu Iraka, Sirije...”
