Mr. Dževad Abazović živi na imanju od stotinjak duluma u rodnom selu Boračko ponad Olova. Porodična je kuća smještena u botaničkoj bašči od preko stotinu (105) vrsta drveća i grmlja, a u nekoliko prostorija u kući i u jednom pomoćnom objektu smještena je biblioteka od 16.400 knjiga. Autor je 16 napisanih knjiga koje su, nažalost, još u rukopisu
Uvijek sam se pružao onoliko koliko mi je jorgan dug, a bio sam i zadovoljan s onim što imam. Vodio sam računa da ne budem muhtač drugome, te da mogu pomoći onima kojima je pomoć potrebna. I rahmetli supruga Sejda mi je bila takva. Samo sam jednom u životu, nekako odmah po ženidbi, uzeo kredit i sam sebi uvećao ratu da ga što prije otplatim. Ima i smrt. Neću da preselim a nekome da ostanem dužan. Jeo sam zdravu hranu
Prva džuma u džamiji koju su od drvene građe podigli muhadžiri i borci Armije Republike Bosne i Hercegovine klanjana je 5. februara 1994. godine. Isti je dan, baš u vrijeme klanjanja džume, na pijaci Markale, u starom dijelu Sarajeva, od granate ispaljene sa srpskih položaja na području sela Mrkovići, ubijeno 68 Sarajlija, a teže su ranjena 144 njihova sugrađanina
Zanimljivo je da ga je, kako kaže, rahmetli Safet Isović nagovorio da počne svirati i pjevati uz gusle. On ga je poslušao i osamdesetih je godina bio jedan od najboljih guslara u Bosni i Hercegovini. Čak je s Mujom Novalićem bio jedini Bošnjak na guslarskom festivalu u Tršiću
U jednom intervjuu, na konstataciju da svi kažu da je on dobar čovjek, Zuko je odgovorio: “Nije tačno. Apsolutno nije tačno. U meni ima zla makar koliko i u drugim ljudima. Ono gdje bih sam sebi odao izvjesno priznanje to je rigorozna odluka, odnosno sposobnost da kontrolišem sebe i sopstveno zlo. U meni kuljaju ljubomora, zavist, podlost, poriv za osvetom, proplamsaji ljute mržnje. Da ih ne kontrolišem, imali biste posla s jednim od najlošijih ljudi koje ste ikada upoznali. Kontrola, to je ključna riječ”
Džuma u obnovljenoj džamiji u Raščićima, koju je predvodio reis Islamske zajednice Crne Gore Rifat ef. Fejzić, jedan je od podsticaja da treba obnavljati porušene kuće i čvršće se vezati za zavičaj. Jer, tamo su naša mezarja i nepresahla sjećanja na pretke
Ovaj put nećemo do Užica. Ostat ćemo na prelijepim predjelima Zlatibora, gdje se kanimo sresti s arhitekticom u penziji Zejneb (Zaynab), rođenoj u Užicu, a stalno nastanjenoj u Beogradu. Ona je prije tri godine ušla u islam i uzela ovo lijepo ime. Možda je i među užičkim muslimankama koje su prije 157 godina pjevale o Užicu bila neka Zejneba
Već drugu godinu zaredom Udruženje za povratak u Polimlje i Muftijstvo goraždansko, odnosno Medžlis Islamske zajednice Rudo, na lokalitetu Bjeljevine organiziraju manifestaciju “Pekmezijada”, kojoj je ove godine prisustvovalo oko 200 ljudi
Dužani su posljednji u konjičkoj općini dobili struju i putnu komunikaciju. Bilo je to 2001. godine, na početku 21. stoljeća
O pronađenim i vraćenim parama hadžija Redžo Poštenjačina kaže: “Bilo je i pojedinaca koji su govorili: 'E, one budale, vratio tolike pare, a nije otvorio firmu i da ga Mercedes voza.' Ne znaju da mi je slađe bez tuđeg, da sutra, šta se god desi, ne moram misliti da je to uzrok. Ja sam naučio da postim, da ne idem po restoranima, da živim običnim životom i hoću tako da živim dok mi je suđeno, dok bude bilo dunjalučke nafake”
