fbpx

Mohammad Mosleha iz Palestine student je pete godine Medicinskog fakulteta u Tuzli. Prije nego što je došao u BiH da studira, o našoj zemlji znao je samo to da je Sarajevo glavni grad i da je ovdje bio rat. Prvi je put za Bosnu čuo od imama u džamiji u njegovom rodnom mjestu koji je učio dovu za Bosnu

“Na Odjeljenju za patologiju prepoznala sam njegovo beživotno tijelo, prekriveno bijelim čaršafom, po patikama koje su virile ispod čaršafa, a koje sam mu, uprkos oskudici tih ratnih dana, uspjela kupiti kao rođendanski poklon.”

Kada su prije nekoliko godina vidjeli da njihova fabrika tone u gubicima, sindikalisti, laboranti i tehnolozi uzeli su stvar u svoje ruke: istjerali su upravu i počeli mukotrpnu borbu čiji je ishod bio krajnje neizvjestan do kraja aprila ove godine. Tada je bh. kompanija “Bingo” ponudila da kupi “Ditu” za 7,7 miliona KM. Put do ove opcije bio je dug, a ponekad se činio i besmislenim

“Ne smijemo dozvoliti da ostane neispričana priča o ubistvu jednog umjetnika, prosvjetnog radnika. Ovo je priča o ubistvu cijele njegove porodice. Nastavnik Rašid važio je za čovjeka koji nikad ni mrava ne bi zgazio i to će vam svi koji su ga poznavali potvrditi. Rašid i njegov maloljetni sin Mersad posljednji su put živi viđeni u logoru Sušica. Rašidova je dženaza bila 2011. godine, a pored njegovog mezara na Šehidskom mezarju Rakita u Vlasenici, u subotu 22. aprila, tokom zajedničke dženaze, bit će ukopan i njegov sin Mersad”

“S tuzlanskog aerodroma 2013. godine prevezeno je 61.000 putnika u Malmö, Göteborg i Basel. Pozicioniranje prvog baznog aviona 2015. godine i povećanje broja operacija rezultiralo je rekordnim brojem prevezenih putnika u 2016. godini, kada ih je prevezeno 311.000”

Živio je u deseteročlanoj porodici, a u jednom je danu ostao bez roditelja, sestara i brata. Porodica je, kaže, za njega apstraktan pojam o kojem zaključuje na osnovu tuđih iskustava, a želio bi se zaposliti, postati nečiji otac i suprug, imati nekog svog