fbpx

“Osjetio sam kao da me nešto podiglo sa zemlje. Geler me je pogodio u lijevu stranu lica, izbio mi lijevo oko, polomio mi nos u 43 komada i glava mi je pukla u 12 komada. Uvijek sam uz sebe imao maramicu kojom sam brisao znoj s čela kada igram fudbal. Kada sam se probudio, dirao sam se da osjetim jesu li mi ruke i noge u redu. Osjetio sam nemoć i tešku glavu, nisam mogao disati, nisam više ništa vidio. Mislio sam da mi je ta maramica pala preko očiju, zgrabio sam za lice i trznuo jer sam želio da skinem to s lica, da progledam, a zapravo sam svoje oko trgnuo koje je bilo izbijeno. Prepao sam se i počeo sam da vrištim. Bio sam pokriven nekom dekom jer su mislili da sam mrtav”

Mediji, bar oni koji za sebe kažu da su bosanskohercegovački, trebali bi pisati i promovirati pozitivne priče, kojih ima u Srebrenici. Naravno, treba pisati i o negativnim pojavama i događajima, ali uporno se truditi da sve bude negativno nanosi štetu običnom čovjeku koji nastoji živjeti u Srebrenici, a svoju kuću ispuniti srećom i osmijehom. 

Na listi UNESCO-a nema nijedne srebreničke nekropole uprkos tome što se na ovom području nalazi veliki broj nekropola, najkrupniji i najmasivniji stećci na području Bosne i Hercegovine, bogato ukrašeni primjerci stećaka. Mnoge nekropole stećaka na području Srebrenice, ali i Bosne i Hercegovine, tokom vremena su nestale ili su uništene. Mnoge su još uvijek neotkrivene ili nezaštićene i propadaju, iako je svaki stećak “povelja” koja svjedoči o bogatoj historiji Bosne i Hercegovine

Prije nekoliko dana to nekada “nevino slatko dijete po kojem su bili dijelovi utrobe ostalih pogubljenih” odlučilo je da nam odgovori na pitanja. Reklo nam je da je tu, među nama, da se vratilo na svoje, na mjesto odakle je na strijeljanje odvedeno sa svojim ocem. Ovaj, sad već odrastao muškarac ekipi Federalne televizije rekao je da se zove Fahrudin Muminović i da je “zaštićeni” svjedok koji to ne želi više biti. Živi u Urkovićima (Bratunac) s amidžom i sestrom

Mina Ibrahimović vratila se u svoje Dimniće prije nekoliko godina, kako kaže, da tu liječi svoju tugu. Mini su u genocidu ubijeni sinovi Saib i Samir, te muž Sadik. Do prije dvije godine živjela je u drvenoj kućici. Federalno ministarstvo za izbjeglice napravilo joj je kuću i sad joj je lakše. Mina ima ovce i koze, ukupno pedesetak grla. Ima dosta voća, a uzgaja i povrće

Evropski parlament “žali zbog kontinuiranog poricanja genocida u Srebrenici od nekih predstavnika srbijanskih vlasti i podsjeća da puna saradnja s Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju i Mehanizmom koji ga je naslijedio također uključuje puno prihvatanje i primjenu njegovih presuda i odluka te naglašava da je priznavanje genocida u Srebrenici osnovni korak na putu Srbije ka pristupanju EU”

Često čujemo poruke iz Republike Srpske protiv države Bosne i Hercegovine. Lokalne i entitetske vlasti negiraju državnost Bosne i Hercegovine, kao i značaj 25. novembra. Povratnici u srednje Podrinje, posebno mlađi, kažu da je to realnost koju nije lahko prihvatiti. Smatraju da Srebrenica kao simbol bošnjačkog stradanja ima izuzetan značaj za državu Bosnu i Hercegovinu. Povodom 25. novembra položi se cvijeće i prouči Fatiha u Memorijalnom centru Potočari, preživjele žrtve genocida prisjete se svojih voljenih kojih više nema

Koalicija Zajedno za BiH, koju čine SDA, SBiH i BPS, 'osvojila' je 4 mandata u Narodnoj skupštini RS i blizu 30.000 glasova. Koalicija Proevropski blok, koju čine tzv. građanske stranke (SDP, DF, Naša stranka, NB, SBB i dr. ), nije osvojila ni jedan mandat u NS RS, a 'prosula' je više od 11.000 glasova. Da smo nastupali svi zajedno, imali bismo još dva mandata s ovih 'propalih' 11.000 glasova. To je cijena bošnjačkog političkog nejedinstva. Isto je bilo i u prošlom izbornom ciklusu, kada SDP nije htjela u koaliciju Domovina”

Učesnici Marša mira prešli su put duži od 300 kilometara, a sve s ciljem odavanja počasti žrtvama zločina u Vukovaru i žrtvama genocida počinjenog u Srebrenici. Poruka koju nose sa sobom jeste da se zločini više nikad, nigdje i nikome ne ponove.

Kroz susret umjetnika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i drugih zemalja, pokušamo svijetu uputiti ljepšu poruku u želji da se svi zajedno moramo truditi u izgradnji mira. Podsjećam na ono što je Sv. Franjo Asiški govorio da su mir i dobro ono o čemu moramo govoriti i oko čega se moramo pozdravljati, ali i ono oko čega se iskreno moramo potruditi. Na kolonijama je do sada nastalo više od 70 djela i djela s prethodne dvije kolonije predstavljena su u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Austriji, Italiji, Njemačkoj, kazao je fra Joso Oršolić