Danas, kada teškim hodom i s mnogo spoticanja Bosna i Hercegovina gradi svoju budućnost na putu evroatlantskih integracija, u svakom pokušaju blokade tog puta i destrukcije državne strukture jasno se potvrđuje značaj velikog historijskog dijela obnove državne nezavisnosti i njene odbrane. U historijskom iskustvu ove borbe mnogo je korisnih primjera koji korespondiraju s današnjim odnosima u zemlji i okruženju
Glavni homogenizirajući katalizator potrošen je jer su Bošnjaci kao kolektiv opstali, vlada mir, kakav-takav, ali mir, a postoji i država. I osnovni je patriotski naboj potrošen, do normalizacije međunacionalnih odnosa kakvu je očekivala većina bošnjačkog društva nije došlo i nikada neće doći, medijska okupacija i subverzija traju već decenijama, a u nedostatku drugih ideala, suočena s teškom i dugom političkom borbom za prosto funkcioniranje države, većina ljudi sklona je demoralizaciji
Mušan Kovač bio je komandir prve čete Odreda policije “Bosna”. Jedan od ključnih ljudi u organiziranju odbrane Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Već je odavno u penziji, no sjećanja na dane marta i aprila 1992. godine i dalje su veoma živa. Za Stav govori o dramatičnim događanjima u vrijeme i neposredno nakon proglašenja nezavisnosti Bosne i Hercegovine, ratnom putu svoje jedinice, ali priča i o tome čime je razočaran u današnjoj Bosni i Hercegovini
Ovo je mjesto gdje se vjernici ničice spuštaju i vrijedan spomenik vezira Sulejman-paše Skopljaka, koji je potpuno obnovi 1815. godine
S obzirom na činjenicu da se među najslušanijim “pjevačima” u našoj zemlji, nažalost, nalaze Buba Corelli i Jala Brat, da su među najgledanijim šou-programima Farma i Parovi, ne iznenađuje ni činjenica da će upravo Hadžiavdagić-Tabaković uskoro započeti emisiju na Federalnoj televiziji, koja će biti jedan vid takmičenja među blogericama
“Posljednjih desetak godina Z-generacija, odnosno oni koji su rođeni poslije 2000. godine, opet su se okrenuli i počeli približavati bosanskom jeziku i porodici. Njih interesira gdje su im se djedovi ili pradjedovi rodili, kojim su jezikom govorili, preko interneta se povezuju s rodbinom na Balkanu za koju nisu ni znali, a zanima ih historija i rado dolaze u Bosnu i Hercegovinu. Ova se generacija više interesira od prethodnih, i to je vrlo lijepo”, istaknula je prof. Akova
Na položaj velikog vezira u Osmanskom carstvu dolazile su osobe koje su se mogle osloniti na jak dvorski lobi ili su imale sreću zadesiti se u sultanovoj blizini prilikom njegovog izljeva nezadovoljstva i smjene aktualnog premijera. Što bi se reklo: ko bliže vatri, bolje se ogrije. Međutim, kada je sultan Mehmed III odlučio smijeniti velikog vezira Jemišči Hasan-pašu, Albanca rođenog na Kosovu, Malkoč Javuz Ali-paša nalazio se na dužnosti namjesnika Egipta. Dalje da dalje ne može biti, reklo bi se. Pa ipak, upravo je njega sultan odabrao kao najsposobnijeg i najdostojnijeg premijerske dužnosti u tom trenutku
Amir Hasanović u rat je otišao iz školske klupe. Imao je tada osamnaest godina. Kao pripadnik različitih jedinica u sastavu Drugog korpusa Armije Bosne i Hercegovine, prošao je tokom četiri ratne godine brojna ratišta u Bosni i Hercegovini i bio dva puta ranjavan. “Stav” će u nastavcima objavljivati njegova sjećanja na saborce i ratne događaje u kojima je aktivno sudjelovao
I sam sam osjećao da imam dug prema ovim čestitim ljudima. To sam osjećao kad god bi se pričalo o pogibiji male Elne. To sam osjećao kad god bih sreo dedu Ibru, čija je kćer također izgubila život. To bih posebno osjećao kada sretnem Avdu, čestitog hadžiju i čovjeka nurli lica i srdačnog osmijeha. Nikada ga nisam vidio a da na licu nije imao osmijeh, a on je babo od onog hrabrog gazije i šehida Halema. On je babo još jednog šehida – Avde
“Sve ovo ja ne pišem radi sebe, nego zato da moja djeca i moje djece djeca i njihove djece djeca vide i saznaju kako je prolazio kroz život njihov djed ili pradjed ili šukundjed, pa da iz toga uzmu pouku za život, i to kao ozbiljnu pouku, a ne kao šalu”
