Građani Sandžaka, uz niz kulturnih manifestacija i svečanosti, ove sedmice obilježavaju 20. novembar, Dan Sandžaka. Taj se datum još od 2005. godine obilježava kao jedan od zvaničnih praznika Bošnjaka u Srbiji, a odabran je 20. novembar u znak sjećanja na osnivanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Sandžaka (ZAVNOS) 20. i 21. novembra u Pljevljima 1943. godine
Iako je naše primarno područje djelovanja ekonomija, smatramo da su kulturna dostignuća neizrecivo važna, te ih nastojimo afirmirati kao jedan od važnih stubova progresa našeg društva. Naša odluka da budemo partneri najveće književne nagrade u Bosni i Hercegovini “25. novembar” posljedica je takvog našeg stava.
Svečanost dodjele nagrada održat će se u utorak, 19. novembra, u 18.00 sati, u svečanom salonu sarajevske Vijećnice pod visokim pokroviteljstvom člana Predsjedništva BiH NJ. e. Šefika Džaferovića i pod pokroviteljstvom gradonačelnika Grada Sarajeva gospodina Abdulaha Skake. Suorganizator je događaja BZK “Preporod”, a partner projekta BBI banka.
Mevludi su svoj procvat doživjeli u doba Osmanskog carstva, u kojem je 1588. godine mevlud proglašen za službeni praznik. S Osmanlijama je on došao i u današnju Bosnu i Hercegovinu, a od tada do danas Bošnjaci su ga obilježavali i učili. I danas u našoj kulturi posebno mjesto ima mevlud Sulejmana Čelebija pisan na osmanskom turskom jeziku, a u nekim je mjestima ostala tradicija učenja ovog mevluda u originalu. Neki su Bošnjaci kroz protekla stoljeća i sami napisali mevlude, a neki to i danas čine
Predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća (BNV) u Hrvatskoj Armin Hodžić regirao je na još jedan u nizu skandaloznih nijekanja bosanskog jeziku u hrvatskim medijima. Naime, u Večernjem listu (31.10.2019.) predsjednik Nadzornog odbora Školske knjige Ante Žužul je bosanski jezik je preimenovao u “muslimanski jezik”. Priopćenje BNV-a prenosimo u cijelosti.
Riječ je o reprezentativnom objektu na više od 2.500 kvadratnih metara u općini Bayrampasha, gdje inače živi više od 60.000 Bošnjaka, a koji je danas presjecanjem vrpce svečano otvoren. Gradonačelnik Skaka je i kao izaslanik predsjednika Bakira Izetbegovića prenio važne poruke bošnjačkoj zajednici u najvećem turskom gradu.
Izetbegovića napadaju kao čovjeka koji je bio na čelu države kada je ona stekla nezavisnost s namjerom da se preko njega osporava i osakati sama država, kao čovjeka koji je upravljao procesima kada su Bošnjaci vratili svoje ime i kada su započeli s finalnim zaokruživanjem vlastitog identiteta, i to s razlogom da se ospori sam identitet Bošnjaka u širokom rasponu od jezika i književnosti pa do samobitnosti i postojanja kao autentični evropski narod. Napadaju ga kao čovjeka koji je bio na čelu odbrane od agresije i na čelu Armije RBiH s namjerom da se ospori pravedna borba bošnjačkog naroda, i na kraju kao čovjeka koji je bio na čelu SDA ne bi li se osporila ta stranka u današnje vrijeme. Ako nije moguće ostvariti ove ciljeve, tada se pristupa također jednoj vrlo perfidnoj strategiji – izjednačavanju dviju vrlo agresivnih nacionalnih politika s onom bošnjačkom.
Turski ministar vanjskih poslova u autorskom članku poručuje da je vojna operacija nužna za nacionalnu sigurnost i da bi se raseljeni Sirijci vratili kući
Jedna od glavnih teza onih koji brane Handkeovo pravo na Nobela je ona da se treba vrednovati samo njegovu književnost, nikako njegove vanknjiževne ekspedicije u kojima je ekcesivno podržavo velikosrpski režim koji je kriv za provođenje genocida nad Bošnjacima. Jedan od takvih je tamnovilajetski pisac Miljenko Jergović. Jergović je potpuno u krivu jer Handke je autor skandaloznog putopisa „Zimsko putovanje do rijeka Dunava, Save, Morave i Drine: Pravda za Srbiju“ iz 1996. godine. Ovaj tekst se uzima kao temeljni dokaz Handkeova krimena, a primarna literatura iz teorije književnosti koja se konzultira već u osnovnoj školi kaže da je „putopis prozna književna vrsta“.
Peter Handke u maju 1996. godine, nepunu godinu nakon izvršenog genocida srpske zločinačke vojske, posjetio je Srebrenicu i Višegrad gdje se družio sa lokalnim Srbima. Handke se slikao u lokalnoj kafani te na mjestima poput onog gdje je ratni zločinac Ratko Mladić izjavio da će se osvetiti Turcima. Handke se okupao u rijeci Drini pored Višegradskog mosta gdje su na stotine Bošnjaka ubijani i bacani u vodu tokom genocida od 1992. do 1995.
