SDP i Stranka za BiH izgubili po trećinu vijećnika, HDZ narastao za 25%, SDA osvojila više glasova nego ikada u ovom stoljeću, Narodna stranka Radom za boljitak gotovo nestala s političke scene. Uspostava nove lokalne vlasti mogla bi posebno sporo ići u onim općinama u kojima su načelnička i većinu vijećničkih mjesta osvojile suprotstavljene političke opcije
“Bila sam na glasanju”, veli na dan izbora komšinica Emina mojoj majci. Pa nastavlja: “Glasala sam za Jasmina Imamovića. A i za koga bih drugog?! Čovjek se trudi i gradi. Barem znam gdje odlaze pare.” Ranije bi me ovakva izjava izbacila iz cipela, ali sada ne. Izmiren sa sobom, glupanima oko mene i sociološkom žabokrečinom iz koje, sada je to skoro pa izvjesno, za života neću izaći, sjedim u drugoj sobi i smijem se
Plaću je primao od svog prapradjeda Mehmed-paše Sokolovića. Sultan Selim II izdao je na traženje velikog vezira ukaz kojim se dio prihoda od njegovih vakufa u Šamu izdvaja za plaće onih koji se brinu o Poslanikovom turbetu u Medini. Tako je bilo skoro 350 godina, koliko je iza Mehmed-paše trajao vakufski sistem. Posljednji na plaći svog prapradjeda bio je hafiz Junuz iz sela Sokol, kasaba Rudo, kadiluk Višegradski
Za razliku od mnogih koji su komentirali predstavu i događaje koji su je pratili, urednik Stava je pogledao predstavu koja ga, kako piše, nije šokirala svojom provokativnošću već svojom bljedunjavom kvalitetom.
U svrhu izlaska Bosne u svijet, jer je svijet velik i ne ograničava se samo na EU i SAD ili Rusiju, a u svjetlu referenduma u RS i njegovih prvih i ostalih posljedica, trebalo bi poduzeti diplomatsku ofenzivu
Fascinacija Amerikom ranih je osamdesetih bila na vrhuncu, svako je znao da su američka auta najbolja na svijetu, njihova košarka također, svi su željeli nešto američko, ali nisu znali kako do toga doći. Tu želju za nečim površnim i u suštini nebitnim do kraja rasplamsala je serija Dinastija
Volio je znati. I zato je svaki čas dobijao neki dobronamjerni savjet. Rastužio se kad mu je čovjek blagog lica kazao: “Nikad nemoj guzicom zatvarati vrata.” “Čime sam drugo mogao?”, rekao mu je tužno: “U rukama su mi bili neki teški paketi.”
Peremo skupa lonce, šerpe, tanjire, čašice za čaj, escajg. Zaronjen u pjenu do lakata, Sejid mi priča o vremenu šaha Pahlavija. Bilo, kaže, tada u Teheranu mnogo droge, alkohola i prostitucije, pa se ljudi, dosta njih, odrodili od vjere, a bez vjere – zastaje Sejid i značajno me gleda – Iran je sakat, bez vjere Iran nikada nije bio. Onda došla Revolucija, islamistički revolucionari sve to skršili, pohapsili i pobili koga je trebalo pohapsiti i pobiti, pa zavladao mir, ali nekakav čudan mir
Ekonomist, osuđenik za privredni kriminal, član Predsjedništva BiH, izdajnik, autonomaš, ratni zločinac. Sada i načelnik Općine. Sve je to Fikret Abdić, koji će, 21 godinu nakon što je morao bježati iz tog grada pred snagama 5. korpusa Armije BiH poslije sloma autonomije, sada biti načelnik Velike Kladuše
Malo se zna o njegovom životu, još manje o njegovoj smrti, ali iza sarajevskog pustolova Mustafe ostao je trag nadahnuća
