Od prijelomnog trenutka u kulturno-političkom i nacionalnom preporodu Bošnjaka na razmeđu stoljeća – koji se podudara sa početkom borbe za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju Bošnjaka i pokretanjem prvoga bošnjačkog književnog časopisa Behar – novo se ime za bošnjački narod ustaljuje u svakidašnjoj upotrebi.
Eliminacija drugačijeg u Stocu nije polučila uspjeh. Naša vitalnost da izdržimo sve nedaće dokaz je našeg nemirenja s postojećim stanjem i odlučnosti da ostanemo svoji na svome, u Stocu, u Mostaru, i svakom drugom mjestu koje su nastanjivali naši časni preci. Što, naravno, nije usmjereno protiv drugog i drugačijeg i što bi u političkoj hijerarhiji više strukture koje su sponzorirale dosadašnje, u vremenu zaleđene lokalne strukture vlasti, trebale imati na umu
Koliko se god to činilo nestvarnim, Sarajevski kanton dio je Bosne i Hercegovine s najmanjim brojem smrtno stradalih osoba u prometnim nesrećama i koliko god to zvučalo nevjerovatno, danas se na cestama gine višestruko manje nego sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća
„Eto“, kaže nam Hasan, „da smo bar postavili neku tablu ovdje da se znade da je radnju svog romana nobelovac Andrić započinjao u 'Lutvinoj kahvi' pa da cijeli svijet čuje za to. I za ovu Kahvu i potok Šumeća na kraju Travnika“
„Kada se sve završilo, ovaj jedan kaže: 'Ima dolje jedno mrtvo'. Pitam: 'Pa, ko je mrtav?' Kaže: 'Djevojčica.' Ona nije imala tragova na sebi, ali je bila mrtva. 'Monstrumi i ološi silovali su djevojčicu, najvjerovatnije, sve dok nije preminula', posvjedočio je Šiško“
Nakon brijanja, dugo u nevjerici gledam u lavabou ostatke sijede brade koju voda nije odnijela. Zašto sam tako brzo omatorio? Šta se dogodilo? Pijesak života kopni iz gornjeg dijela pješčanika. Koliko brijanja još imamo? Koliko košulja još treba opeglati? Sat otkucava, sve se bliži logičnom kraju
Povodom odavno prežvakanih dilema o tome govore li Bošnjaci, Hrvati, Srbi i Crnogorci zajedničkim jezikom, ili je riječ o tri-četiri zasebna jezika, čuju se i neki ljekoviti i spasonosni prijedlozi da se četiri bivše jugoslavenske zemlje odreknu svojih naziva jezika i da im se jezik zove baš samo tako: jezik. Jadna ti majka, naše će se države spasonosno zvati, samo tako: države. Ali, ne možemo tako u Evropu
Ima u Sarajevu nekih mjesta predodređenih za nevolje. Jedno je od njih, recimo, uličica u čijoj blizini stanujem. Svake je godine ruju dva-tri puta, ali izgleda da uvijek zaborave neku lopatu. I svake godine uličica uredno tone
Objavljujemo i tekst o uspjesima federalne Vlade pod vodstvom premijera Fadila Novalića. Između ostalog, pišemo i o podacima Porezne uprave Federacije BiH, koji kažu kako je od 31. maja do 30. septembra ove godine broj zaposlenih osoba u ovom entitetu dostigao 501.271. Najvažnije od svega jeste da su 24.952 novozaposlena radnika u periodu od 1. aprila do danas. Pojednostavljeno rečeno, za pet mjeseci otvorena su 24.952 nova radna mjesta. Pri tome je broj zaposlenih u javnoj upravi smanjen za 1.800.
Frljićevci samo frfljaju nemuštim vaginalnim jezikom dok iz spolovila vade državnu zastavu, znajući da su pod zaštitom istog onog kapitalizma i sekularnog pendreka kojeg kritiziraju. Uostalom, to vađenje državne zastave iz nedolična, ali uvijek intrigantna mjestašca bilo bi šokantnije i isplativije da je djevojka izvadila Zastavu 101, i to na rikverc, skupocjeni klavir, zlatnu trubu, sedam patuljaka pa sedam sekretara SKOJ-a, ili da je carskim rezom porodila dvojajčane blizance Sabinu Ćudić i Peđu Kojevića. To bi bio doista pravi deux ex machina
