fbpx

Post by STAV

Ove godine navršava se 100 godina od rođenja i 40 godina od pogibije Džemala Bijedića. Tim je povodom u Sarajevu objavljeno drugo izdanje političke biografije ovog istaknutog bosanskohercegovačkog političara. Stav objavljuje izvode iz ove knjige autora prof. dr. Husnije Kamberovića. Džemal Bijedić rođen je u Mostaru 22. aprila 1917. godine, a poginuo je u avionskoj nesreći 18. januara 1977. godine. Obavljao je najvažnije funkcije u gradu Mostaru, Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji, među ostalim, bio je predsjednik Skupštine Bosne i Hercegovine i predsjednik Saveznog izvršnog vijeća u dva mandata. Jedan je od rijetkih političara u socijalističkoj Jugoslaviji koji je, osim velikog utjecaja na unutarnju, snažno doprinosio i kreiranju vanjske politike Jugoslavije, koju je Josip Broz Tito uglavnom bio rezervirao za sebe. Avionska nesreća u kojoj je stradao predmet je kontroverzi i 40 godina poslije

„Mi trenutno uopće ne znamo koji je politički program Fahrudina Radončića. On samo hoće graditi, u vis želi skakati bez prepone koju vidi u SDA, a optužbe koje neprestano upućuje u suglasju su mu, odnosno, protuprirodnoj vezi sa srpskom i hrvatskom politikom."

Povodom članka objavljenog 14. januara 2016. godine u dodatku Dnevnog avaza Sedmica, kojim akademik Muhamed Filipović osuđuje pisanje časopisa Stav o učešću Branka Ćopića u napadu ustanika na selo Veliki Dubovik kod Bosanske Krupe 02. avgusta 1941. godine

Tamo neke 1990. godine kod nas se na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu desio crnac. Jednostavno se pojavio na večernjem aktu, sjeo među nas i počeo crtati. Siguran sam da je bilo onih koji su prvi put uživo vidjeli nekog ko je tako izgledao. Taib, Sudanac, bio je tih i sramežljiv, lakovjeran i prostodušan. Bilo ga je stid obraćati se djevojkama. Bio je nespretan i nesnalažljiv, ali se na neki čudan način uklopio i brzo postao omiljen i zabavan

U našoj socio-političkoj stvarnosti kabadahija, iliti proizvođača straha i beznađa, sve je više i sve su osioniji, a nakaradni proces “prevrednovanja svih vrijednosti”, čiji su kreatori upravo oni, odavno je okončan i uobličen u sistem u koji su, linijom manjeg otpora ili po principu “kraju lađu”, ušli trčećim koracima i u buljucima oni, prije svih intelektualci, koji su, hipotetski, trebali i morali biti lučonoše artikulirane i snažne građanske svijesti

A, baš tako ga je isto jedan vrijedan Crnogorac srbinske narodnosti ljupko zaždio i gromko priždio svakome inome Srbinu pa mu tako, eto, za vijeke vjekova utjerao znanje o jeziku koji se ne pravi od majke države nego se pravi iz rođenog naroda. No, opet, kažu, jezik se rađa, k'o i dijete što se rađa. I pravi. K'o đetić. Zato vele da odveć zbore i ovo: “Država mi je Srbija, ja sam Srbin, jezik mi je srbinski”

Sjedi jahač na svojoj bedeviji kao da je izložak u Zemaljskom muzeju. Sve je više nalik tom asocijativnom deliji. Vidi se ponos na njegovom licu. A vidi se i ponos majstora koji ga je načinio. Naravno, tu je i ponos donatora koji je za ovo jedinstveno čudo odvojio dio svoga mučno zarađenog novca

Kolika god personalna agonija i strah od mogućeg sudskog procesa Milorada Dodika uvodi u paniku i drskost neobjašnjivih razmjera, a koju on na dnevnoj bazi otjelotvoruje nepoštivanjem suvereniteta države Bosne i Hercegovine, toliko me još više uznemiruje letargija i tišina ogromnog broja federalnih institucija, koje nisu samo Stranka demokratske akcije, a kojoj se po automatizmu ispostavlja svaka faktura za permanentne blasfemije Dodika, čovjeka koji cijeli jedan entitet drži kao taoce svog straha, primitivizma i bahatosti

“Moja generacija uglavnom se sastojala od znatiželjnih amatera, ovo su sada vrhunski profesionalci. Zahvaljujući internetu, današnji autori bosanskohercegovačkog stripa imaju informacije iz cijelog svijeta koje su nama bile nedostupne, imaju likovno obrazovanje koje je nama nedostajalo i razvijenu kulturu stripa koju smo mi tek pokušavali stvoriti”, istakao je Midhat Ajanović

Amarildo Mulić, direktor Nacionalnog parka Una, za časopis Stav ekskluzivno otkriva da u saradnji s partnerima iz dunavske mreže rade na realizaciji ideje koja će u ovoj godini biti i zvanično promovirana. Radi se o projektu koji nosi naziv “Unaland”, čiji je cilj razvoj unske kontinentalne rivijere. U tom dugoročnom projektu bit će obuhvaćeno cijelo područje Unsko sanskog kantona u fazama