Pitanje interpretacije rata u Bosni devedesetih godina isto je jako problematično pošto Srbi na to gledaju kao oslobodilački rat Srba i stalno se optužuju Bošnjaci da su počeli rat. Vidite, ništa nije na svom mestu.
Da su Srbija i Republika Srpska promijenile svoju politiku na način da prihvate posljedice te politike, da prihvate rezoluciju o genocidu koja je u UN-u u proteklom vremenu od strane Engleske i SAD-a producirana, da je obuzdan agresivni monolog i agresivna retorika Milorada Dodika prema BiH i negiranju i ponižavanju Bošnjaka, da niko nije otišao na proslavu 9. januara, dana kojeg je Ustavni sud BiH ocijenio neustavnim, da nije prethodno također premijer Vučić otišao u Banju Luku i proslavio taj dan, vjerovatno te revizije ne bi ni bilo.
Izgradnja mira u Bosni i Hercegovini zasnovana je na internacionalnoj osnovi koju je omogućio Dejtonski mirovni sporazum. U izgradnji mira važnu dimenziju predstavlja uspostava istine i pravde o počinjenom zločinu i genocidu u gradu Srebrenica tokom rata od 1992. do 1995
I zato nam se priča o potrebi za bošnjačkim jedinstvom, prije svega u vezi očuvanje državnosti BiH, pričinjava kao utopija jer ne postoji jasno jedinstvo načela, očito ni unutar samih stranaka, a kamoli onda u nekoj široj perspektivi. Možda je konsenzus koji je bio vidljiv u sarajevskoj Vijećnici, kada se odlučivalo o podršci agentu Softiću da pokrene reviziju presude protiv Srbije, nada da se probosanski političari ipak mogu složiti kada su neka moralna načela pod znakom pitanja, bez obzira što njihovo pokretanje prijeti političkom krizom.
Dakle, otkud Bursaću termin balija u istom značenju kao što su termini ustaša i četnik kad Bošnjacima biti balija ima posve drugu konotaciju i značenje nego što ga Srbima i Hrvatima imaju termini četnik i ustaša. Odgovor bismo mogli potražiti u tome da je Bursać u ratu bio pripadnik Vojske Republike Srpske, dakle, sa stajališta drugih dviju strana, bio je četnik.
Novi broj magazina Stav u prodaji je danas poslijepodne u Sarajevu, a od četvrtka, 23. februara, širom Bosne i Hercegovine.
Žrtva ne može biti prisiljena da oprosti, mora biti spremna da dobrovoljno da oprost, a počinilac ga mora prihvatiti samo kao poklon koji nije zaslužen. Norveški filozof Vetlesen kategoričan je u ocjeni da ne postoji niko ko bi imao pravo prisiliti žrtvu na oprost, pa ni vjerski ili politički lider. “Niko nema pravo ni davati bilo kakvo uputstvo u tom smislu. To je isključivo pravo žrtve. Oprost nije obaveza žrtve niti je pravo počinioca. Šta god ta žrtva odlučila, niko je nema prava osuđivati ili hvaliti za to što je učinila”, kategoričan je Vetlesen
“Posljednji je rat iznjedrio pjesama koji se odnose na period od 1992. do 1995. godine. U njima su opjevani i Radovan Karadžić i Ratko Mladić i mnogi drugi kojima je vrijeme dalo prostora, a autori dali za pravo da ih definišu svojim pjesmama. Kako Njegoš kaže, vrijeme je rešeto. Vrijeme je to koje daje odgovor kakvog su kvaliteta te pjesme”, zaključio je Govedarica.
Ako budemo sarađivali i shvatili da smo upućeni jedni na druge i da samo mi možemo iznaći rješenja, onda ne postoji prepreka koja će nas zaustaviti. U tome je razlika između vlasti i opozicije, opozicija sebi može dozvoliti da četiri godine kritizira i čeka, a vlast mora preuzeti odgovornost i svaki dan ostvarivati rezultate
U Berlinu je premijerno prikazan film Kada dan nije imao ime, za koji je Tataragić napisala scenarij. Film je inspiriran istinitim događajem iz aprila 2012. godine, kada su u blizini Skoplja na jezeru pronađena tijela ubijenih tinejdžera
