fbpx

Post by STAV

Rat je vječna tema. Nažalost, ali je tako. To je očito tema od koje, htjeli ili ne htjeli, ne možemo pobjeći. Možda su na određeni način ljudi u našoj zemlji time prezasićeni, pa često čujem komentare: “Dosta nam je ratnih tema”; “Dosta je ratnih filmova” itd. Međutim, ja mislim da mi ustvari nemamo mnogo filmova koji se zaista, ali istinski i dubinski bave ratom u Bosni i Hercegovini. Mnogi od tih filmova ostaju na površini. Sve dok ne počnemo duboko kopati, morat ćemo se baviti ovom temom jer i dalje živimo u svojevrsnoj postratnoj psihozi

Ardeni, Australija, Bastogne, Beograd, Berlin, Calgary, Gornji Viduševac, Libanon, Lincoln, Kursk, Marseille, New York, Osijek, Prag, Vijetnam, Vukovar, Wroclaw samo su neka od područja, gradova i država u kojima su često na najfrekventnijim gradskim mjestima postavljeni tenkovi da kao spomenici služe za podsjećanje i opominjanje na stravične posljedice koje rat i nasilje ostavljaju za sobom i nikako nisu izraz bilo kakve vojne prijetnje

Tek kada se migranti nađu u doseljeničkoj koži, shvate da zemlja u koju su došli njih uopće ne treba, nego treba njihovu djecu. Praktično je za zapadni svijet prva, pa čak i druga, kao i treća generacija doseljenika “neupotrebljiva”. Zemlja u koju se migranti adaptiraju želi njihovu djecu, s potpuno izmijenjenim navikama, kulturom, tradicijom, jezikom, vjerom, načinom života uopće

Danas u prostorima Općine Stari Grad priča o svojim akademskim referencama koje su navodno prepoznali čak i u Kyotu, ali ne kaže zašto nikada nije mogao predavati svoju elektrotehničku struku ni u Zagrebu ni u Sarajevu, nego je preko štele uguran na Sveučilište u Osijeku. No, to ne treba čuditi jer ovaj je dr. elektrotehničar svoja gostovanja na nekim od evropskih univerziteta, s održanim jednim ili dva predavanja, vazda predstavljao kao studijski angažman na svjetski poznatom univerzitetu.

Jačanje stabilnosti u regiji zapadnog Balkana, za šta se transparentno zalaže Vlada Srbije, nije moguće postići osporavanjem nezavisnosti Kosova i sličnim utjecajima iz Beograda s posljedicama destabilizacije unutar Kosova, BiH i Crne Gore. Smatra se da je Srbija faktički priznala nezavisnost Kosova, ali da iz taktičkih, političkih i ideoloških razloga odlaže zvanično priznanje, što je već učinilo 108 država svijeta. Političko i institucionalno prisustvo Srbije, posebno na sjeveru Kosova, ima smisao osporavanja teritorijalnog integriteta i nezavisnosti Kosova, iako je de jure sjever Kosova integriran u državne institucije u Prištini. Dakle, problem Kosova jeste usklađivanje stvarnog i ustavnog stanja

Pisanja o tome da je “Bosna šaptom pala” i da je bila nesposobna da se odbrani nastala su, prije svega, iz potrebe Ugarske da se opravda što Bosanskoj kraljevini nije pružila traženu i obećanu pomoć. Ali, podatak da je punih 77 godina trajala odbrana Bosne – od prvog osmanskog upada do nestanka srednjovjekovne bosanske države – pokazuje svu ozbiljnost patriotizma, odanosti i želje ljudi tog vremena da Bosnu sačuvaju kao svoju domovinu

Kako postići da srpski narod izbriše shvatanje da državi Srbiji pripadaju sve teritorije gdje ima Srba? Kako postići da srpski narod shvati da je srpska vojska ugrožavala druge narode i da oružana borba u koju je mobiliziran srpski narod nije imala karakter nužne samoodbrane, već da je imala karakter ugrožavanja drugih? Kako postići da srpski narod shvati da je prevaren od svojih vođa? Kako postići da srpski narod svoju kritiku usmjeri prema svojim vođama te da na toj osnovi doživi katarzu kao izmirenje osjećaja samilosti prema žrtvama počinjenih zločina s osjećajima straha da se slični zločini ne ponove

S Asimom Kamberom, zastupnikom u Parlamentarnoj skupštini FBiH i predsjednikom Općinske organizacije SDA Sanski Most, razgovarali smo o Fahrudinu Radončiću i njegovim udarima na SDA i Bakira Izetbegovića, pometnjama vlasti na kojima gradi svoju predizbornu kampanju, o tome kome sve to trenutno najviše odgovara, šta Radončić time želi postići i o njegovim sličnostima i vezama s Dodikom i Čovićem

Nije rijetkost da mnoge krajiške porodice većinu svojih prihoda ostvare upravo prodajom kestena. Gotovo 20.000 porodica u općinama Bužim, Velika Kladuša i Cazin svoj kućni budžet velikim dijelom dopunjavaju sakupljanjem i prodajom kestena. Zato je u ovim krajevima poznata i šaljiva izreka koja se veže za mnoga naselja i mnoge porodice, naprimjer: “Kesteni su resali – Koprivljani veseli, kesteni su opali – Koprivljani propali”