fbpx

Post by STAV

Vojni suzavac jako se brzo širio ulicom. Trčao sam što sam brže mogao prema Mejtašu, trljao oči i kašljao. Stigavši na vrh Džidžikovca, sjetih se gas-maske koju je stari s ostatkom vojne opreme držao u ormaru. Brzo sam sletio do zgrade, utrčao u stan, maznuo gas-masku i vratio se pred CDA. Nakon nekog vremena, otišao sam cunjati po gradu. Kad sam se vratio, saznao sam da me je tražila milicija. Neko me je primijetio s maskom pa su pomislili da je to moje maslo. Sutradan sam čuo da je to Juka uradio, da malo “zabavi narod”

Po izlasku iz mezarja, premda je hladno, pravim kratak predah i sjedam na klupu. Dvije klupe dalje sjede tri momčića zagledana u telefone s poluosmijehom na licu. Muk. Niko ništa ne govori, niko od njih ne obraća pažnju na onog drugog. I tad shvatih koliko se sve i nepovratno promijenilo

– Profesor si. Možda bi mi ti znao objasniti. – Slušaj... kako ono tebe zovu? – Gelender, profesore. Zaista, Gelender mi je to ispričao. – Slušaj, Gelenderu, ne znam o čemu je riječ, a i ne zanima me. Neke druge stvari su mi na pameti. – Vidio sam da ste prelistali novine... – Svi ih listamo. Iako u njima nema ništa

Dok Vučićeva propagandna mašinerija sastavljena od dnevnih listova, televizija, novinara i analitičara čereče Izetbegovića i Bošnjake, dotle Vučić pokušava izigravati faktora mira i stabilnosti u regiji. Zatim Denis Zvizdić šalje adekvatan i primjeren odgovor

Meni nema teatra ako nije politički. Život i odluka da živite neka je politika. Ne mislim tu na dnevnopolitičko, a i to može biti deo teatra. Licemerje je naš najveći problem, pre svega licemerje ispravnih. Ti su najgori. Stalno krećem od sebe, gledam šta sam pogrešio, šta sam slagao, kako sam se namestio gde mi mesto nije bilo

Svodeći multikulturalnost (šta god da to značilo) sarajevskih slastičarni na ponudu kolača “građanskog” (zar je moguće da je ovo neko napisao) tipa u “Jadranki”, Jergović tvrdi da ta multikulturalnost sarajevskih slastičarni “zatvaranjem 'Jadranke' dolazi svome definitivnom i konačnom kraju”.

Hafiza Mula-hanuma Merhemić i njen brat hafiz Osman mučki su ubijeni u svojoj kući, više Careve banje u Sarajevu početkom aprila 1985. godine. Ovaj zločin, ubistvo i pogibija Mujagine djece izazvali su stravu i užas među sarajevskom ehalijom. Osnovana je sumnja da su ovaj zločin pripremili i izvršili – ili UDBA (komunisti) ili srpska hajdučija, koja je, iz mržnje prema islamu, htjela ugasiti i posljednje svjetlo u Hadži Mujaginoj kući, gdje je hafiza Mula-hanuma bila nastavila tradiciju svog oca, rahmetli Hadži Mujage, nastavivši svake godine održavanje triju islamskih akademija: Miradžijje, Bedrijje i Šebi-arusa. Zločinac, ubica brata i sestre, ni danas nije otkriven. Stav iz pera Šabana Gadže donosi dijelove dnevnika Hadži Hafiza (Halid ef. Hadžimulić) o ovom stravičnom događaju

Od 2004. godine do danas u Novom Pazaru i Sandžaku desilo se na desetine incidenata u kojima su bacane bombe, eksplozivne naprave i molotovljevi kokteli, upucavani i prebijani časni i uvažavani ljudi. Deblji kraj većinom bi izvukle pristalice ili funkcioneri SDA Sandžaka. Bez obzira da li se incident desio prije dva dana ili prije 14 godina, zajedničko za sve te nemile događaje, označene u srbijanskoj javnosti kao “unutarbošnjački stranački ili sukobi u Islamskoj zajednici”, jeste šutnja policije koja skoro nije rasvijetlila ni jedan, a nadležni državni organi Srbije, tužilaštva i sudovi javnosti nikada nisu saopćili ko su planeri, organizatori i izvršioci tih napada

Edis Mulalić, sveznalica i djelitelj lekcija, ponaša se, u najmanju ruku, kao čovjek koji je osvajao prvenstva i kupove kao trener. A, ustvari, bilanca je jasna. Radeći kao trener, Željezničar nije doveo do Evrope, sačuvao je crnogorski Dečić od ispadanja, a Mladost je spustio stepenicu niže, pa je igrao ligu za opstanak.

Magična je brojka tri, a nužni su kompromisi i mudrost kojom se procesi koliko-toliko mogu zadržati na tračnicama. Stoga, nisu nam potrebni profili lupetala koji udaraju od sto, već neko ko može hodati po žici a da ne padne u provaliju.