Bojkot
Sabrina želi da Sarajevo opet bude bh. klub, a Valentin Ilievski, direktor svih direktora, za sada to ne postavlja kao težnju. On bi opet gradio stadion. Za koga samo, nije se izjasnio. Tribine su prazne, momče makedonsko!
Sabrina želi da Sarajevo opet bude bh. klub, a Valentin Ilievski, direktor svih direktora, za sada to ne postavlja kao težnju. On bi opet gradio stadion. Za koga samo, nije se izjasnio. Tribine su prazne, momče makedonsko!
Naravno, nema ništa sporno u tome da se ukusi razlikuju, nema ničega kontroverznog u tome da je Imamoviću besmisleno štivo nešto što je drugome izuzetno korisna knjiga, ili da je nekome nakazna travestija tradicije ono što je Imamoviću sevdalinka u njegovoj interpretaciji.
Nije baš jasno šta je Naša stranka željela postići ovom kandidaturom, osim možda pripomoći Draganu Čoviću sabotirajući Željka Komšića otimanjem stanovitog broja “građanskih” glasova.
“Ovo je udar na sve Bosance i Hercegovce, na patriote koji su branili ovu zemlju. Da nije bilo našeg generala Atifa Dudakovića i naših boraca 5. korpusa, Bihaćki okrug zasigurno bio bio druga Srebrenica. Ovo je pokazalo da se, nažalost, želi izjednačiti žrtva s agresorom, što je neprihvatljivo“, poručio je Dževad Malkoč
Sigurnost građana nije upitna jer su policijske uprave rubnih kantona dobile zadatak da održavaju redovne sastanke s predstavnicima SIPA-e, terenskih ureda Službe za poslove sa strancima BiH i Granične policije BiH, ali je pitanje ima li Unsko-sanski kanton resurse i mogućnosti da se bavi zbrinjavanjem migranata pored svih svojih problema s kojima se suočava
Govoreći na promociji svoje knjige Orwellovo Sarajevo, koju su moderirali najprisniji i najbliži saradnici i intimusi Envera Kazaza – Šejla Hukara i Suad Beganović – Latić je u jednom trenutku ustvrdio kako se građani Sarajeva nadziru i špijuniraju ne samo s visokih novosagrađenih građevina nego, ni manje ni više, i s munara sarajevskih džamija!!!
Na sceni su konstantni pokušaji radikalizacije javnog i političkog diskursa u bošnjačkom društvu s namjerom da se delegitimizira politički dijalog, a legitimiziraju se razni oblici političkog nasilja. Jedan oblik pokušaja takve radikalizacije stalno je širenje defetističke propagande i osjećaja skore propasti, očaja i besperspektivnosti, gdje se redovno kao krivac navodila ne samo stranka na vlasti (najčešće SDA) nego i sama ideja bošnjačkog organiziranja i okupljanja na nacionalnim osnovama. Drugi je oblik konstantno insistiranje na određenim terminima ne bi li se oni normalizirali, pa zatim ušli u “uši” i vokabular javnosti te postali općepoznate “činjenice” koje se podrazumijevaju. Termini poput “bošnjačka državna mafija”, “bošnjačka fildžan-država”, “bosanski Čaučesku”, “izborna krađa” –osmišljeni su i plasirani upravo u svrhu promjene percepcije političke stvarnosti u Bosni i Hercegovini
“Ni najstariji Stočani ne pamte ovakvo hodajuće čudo po njihovom koloritnom, ali skladnom i mirnom krajoliku. Junak naše priče ima isposničko lice živahnog i veselog pogleda. U rukama nosi janje, a za njim kaskaju magarac, nekoliko koza i ovaca te pas koji veselije zamaše repom čim se primaknu nastambama našeg svijeta, uspavanog hercegovačkog”
Novi Pravopis bosanskoga jezika smatramo u redakciji Stava svojevrsnim priznanjem poraza. Poraženi su svi oni koji su se duže od dvadeset godina borili za promociju bosanskog standarda normiranog 1996. godine. Pobjedu su izvojevali lektori i lektorice iz onog sistema i urednici u medijima koje je bilo stid preko usta prevaliti lahko i mehko
“Kakav je posao? Mislim, šta ćeš raditi?” – “Brodogradilište, jarane. Farbamo čamce, jahte i manje brodove. Nemam ti pojma ni ja, tako su nam rekli.” – “Znaš li to raditi?” – “Okle ću znati. Jedina jahta koju sam vidio je ona na TV-u, Abramovičeva, ali sve se nauči. Nisam znao ni zidati, pa sam zid'o; nisam znao ni bager upaliti, pa sam kasnije s rovokopačem mog'o jaje premjestit' da se ne razbije... Nauči se sve.”