fbpx

Post by STAV

Na dosta skromnije manifestacije drugim nacionalnim manjinama dolaze državni vrh, ministri, gradonačelnici, načelnici i mnogi dr. Na niti jednom događaju koji organiziraju Bošnjaci u Hrvatskoj u proteklih nekoliko godina, a stariji će pamtiti i duže, nije se pojavio nitko iz državnog vrha. Izuzev događanja vjerske zajednice, što nikako nije isto. Zašto o tome ne piše Ivo Lučić? Ili ako su mu te teme bliže, zašto ne piše o 25.000 branitelja Bošnjaka u Domovinskom ratu i više od 1.100 poginulih?

Prema vlastitom svjedočenju pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu, gdje je nastupio kao svjedok odbrane Radovanu Karadžiću, novi direktor Službe za zajedničke poslove institucija BiH bio je od juna 1992. do decembra 1993. godine na položajima Vojske Republike Srpske na Jevrejskom groblju u Sarajevu, odakle je svakodnevno pucano baš na zgradu u kojoj će ovaj bivši pripadnik jedinice četničkog vojvode Slavke Aleksića biti direktor do jula 2023. godine

“Mi smo žene od Boga dragog darovane većom senzibilnošću, empatijom i suptilnošću od muškaraca i važno je da to iskoristimo u implementiranju vjerskih vrijednosti kroz odgoj. Jedan od najvažnijih zadataka jeste da internaliziramo vjeru, živimo u njenoj ljepoti i punini, a ne da formalno izvršavamo vjerske obaveze. Posvećenost, ljubav, podrška i razumijevanje jedini su način da vjerske vrijednosti budu dio vrijednosti svih nas”

Niti Bursać, kao bivši pripadnik zločinačke organizacije odgovorne za genocid, ima pravo pričati o bilo čijem fašizmu, niti se odgovornost za vandalski čin demoliranja unutrašnjosti crkve može pripisati Bošnjacima kao kolektivu

“Trasa od oko 13 kilometara preko Kameničkog Brda izbjegavana je svih prethodnih godina zbog zahtjevnosti i nesigurnosti. Ove će godine, prvi put nakon 1995. godine, ovom trasom proći hiljade ljudi. Riječ je o dionici od Buljima do Kameničkog Brda, gdje se desila zloglasna ‘Bukva’, na kojoj je ubijeno najmanje 1.000 Srebreničana”, stoji u tekstu Stava

Zanimljiv je podatak da će centar Sarajeva početi koristiti sijalicu tek pet godina poslije Semizovca. Sve do pojave sijalice Sarajevo je bilo osvijetljeno petrolejskim rasvjetama, koje su uglavnom palili lokalni vatrogasci, a smatra se da se u to vrijeme u centru grada nalazilo 188 uličnih petrolejskih lampi. Godina 1895. važna je, izuzmemo li sijalicu, i po tome što je prvog dana maja glavni grad naše države dobio i električni tramvaj

Umjesto jalovog kritizerstva koje podrazumijeva stalnu proizvodnju crnila, Enes se bavio suštinom problema uvijek tražeći rješenje, katarzu ili barem utjehu. Uspijevao je ovo zbog viška čovjekoljublja u sebi, ali i osjećaja odgovornosti prema vlastitom narodu. Način na koji je pristupao svojim kolumnama bio je s nakanom da dijagnosticira problem, ponudi rješenje i obrazuje. Kao glavni urednik Stava, sarađujući s Enesom gotovo četiri godine na prvoj liniji medijske fronte, rekao bih da je imao vrlinu koja je rijetkost u našem medijskom prostoru. Osim što je bio konzistentan u svojim stavovima, primijetio sam da svom pisanju prilazi s dozom volonterizma, s osjećajem misije koja karakterizira istinske aktiviste, zašto ne reći borce “za našu stvar”

Spoj su politike, marketinga, vjere, malograđanštine, FGR-ovštine, sporta, ljepote... Projekcija su savremenih begova. Međutim, begova nema, osim u glavama političkih “analitičara” – ostala je samo raja i borba za opstanak. Ako mene pitate, ljubim ruke bošnjačko-muslimanskom seljaku, koji je puno časniji i ljepši pripadnik insanluka od urbanog bošnjačkog kompleksaša.

U ove gotovo tri decenije kako je bosanski jezik vratio svoje historijsko ime, jedan broj jezikoslovaca i dio javnosti, kada govore o bosanskom, srpskom, hrvatskom i crnogorskom, slučajno ili namjerno, govore samo o različitim standardima, a ne o različitim jezicima. To svođenje jezika na standard može biti odraz potpunog nerazumijevanja kulturološke jezičke dimenzije, a ne treba isključiti ni namjerno nastojanje da se kroz “naučni” diskurs relativizira posebnost bosanskog jezika

Za izučavanje ovog vremena i procesa neophodno je, prije svega, da postoji “svijest o realnom, istorijskom vremenu u kom se sve to događalo i odvijalo”. Pritom se mora imati u vidu da je geopolitički položaj Jugoslavije i Balkana u politici velikih sila uzrok da “istorija Balkana jesu ratne drame između velikih imperija i sukoba među balkanskim narodima”, kao i činjenica da je jugoslavensko-sovjetski “sukob” jedan od najznačajnijih događaja u političkoj historiji Jugoslavije, čije su se posljedice direktno odrazile na sudbinu jugoslavenske države i život njenih stanovnika još dugo nakon njegovog okončanja