U suštini, HB je tek zamjenica za UZP, pa se rehabilitacijom prvog želi rehabilitirati ono drugo. I upravo se ovdje krije stvarni povod stalnog insistiranja na legitimnosti UZP-a jer su za njegove zagovornike razlozi i povodi za nastanak HB-a isti danas kao što su bili i 1993. godine.
Smatram da ne postoje zapreke, a shodno tumačenju definicije genocida iz Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju tog zločina, da se ovaj najteži međunarodni zločin dosudi i na prijedorskom području, uzimajući u obzir razmjere ubijanja, koncentraciju zatočeničkih logora poput Omarske, Keraterma i Trnopolja, ali i otkrivenih velikih masovnih grobnica na toj teritoriji. Genocidna posebna namjera dokazuje se i na temelju generalne političke doktrine, općeg konteksta djelovanja, jedinstvenog obrasca činjenja zločina
Radončić je do sada valjda shvatio da više nikada ne može pretendirati za glasačko tijelo sklono SDA, pa sada panično pokušava spriječiti rasipanje dosadašnjih SBB glasova na koje pretendiraju otpadnici iz SDA. Naravno, Kasumović mu nije ostao dužan pa je s predizbornog skupa Nezavisnog bloka održanog u Cazinu preporučio da se ne glasa za Radončića, jer, kako kaže, “nije vrijeme da mafija dobije državu”.
Pošto je mnogo vjerovatnije da će se bilo kakvo prekrajanje granica na štetu Bosne i Hercegovine prvo pokušati sprovesti diplomatskim pritiskom i ucjenama, nego bilo kakvim oružanim nasrtajima izvana (mada je poticanje nasilja unutar BiH kao faktor pritiska vrlo vjerovatno), ključno postaje pitanje ko će u takvim trenucima predstavljati Bošnjake. I tu leži trenutno najveća opasnost po Bosnu i Hercegovinu
Aćif Hadžiahmetović, vođa odbrane Novog Pazara u Drugom svjetskom ratu, u Srbiji se zvanično smatra narodnim neprijateljem, a u srpskoj historiografiji označen je kao jedan od neprijatelja srpskog naroda na području Sandžaka. Ulogu Hadžiahmetovića, ističu bošnjački historičari, treba posmatrati s činjenicom da novopazarski kraj nije doživio sudbinu ostalih dijelova Sandžaka. Prema izvještaju četničkog komandanta Pavla Đurišića generalu Dragoslavu Draži Mihajloviću, 1943. godine u Limskoj dolini četnički odredi Vojske Kraljevine Jugoslavije izvršili su genocid nad 9.200 Bošnjaka. U izvještaju se navodi da su 1.200 ubijenih bili vojno sposobni, a 8.000 su bile žene, djeca i starci
Prof. dr. Sebija Izetbegović, generalna direktorica KCUS-a, kandidatkinja je Stranke demokratske akcije na predstojećim izborima za Parlament Federacije BiH. U otvorenom razgovoru za Stav profesorica Izetbegović govori o razlozima angažmana u politici, svemu onome što je napravila na Kliničkom centru u vrijeme svog dosadašnjeg mandata, utjecaju politike na njenu porodicu, ali i stvarima koje je naučila od svog supruga Bakira i rahmetli svekra Alije Izetbegovića.
Iako se za Mustafića ne može reći da je “glupa plavuša”, on će ipak kritizirati Dodikove izjave, no ne radi agresivne secesionističke retorike i podrivanja države nego radi Dodikovih negativnih stavova u vezi s propalom Jugoslavijom. To je za Mustafića ponajgore u čitavom Dodikovom izlaganju, koje inače vrvi najodvratnijim šovinizmom i govorom mržnje.
Među ostalim, cilj ovog istraživanja bio je i detekcija ponašanja političara koji su izašli iz SDA i osnovali nove stranke. Zaključak do kojeg smo došli jeste da je riječ o vrlo perfidnoj strategiji obmanjivanja građana. Takvi ukazuju da njihova bivša stranka na svojim izbornim listama ima samo stare kadrove i prešućuju da su upravo oni stari i u javnosti dobro poznati bivši kadrovi SDA. Na taj način pokušava se zataškati da su zadržali svoje reference “starih”, a da su “nove” tek stranke koje su sami sebi osnovali. Dakle, istraživanje Stava predstavlja “nove” političare s “ogromnim” političkom iskustvom koji obećavaju toliko žuđene promjene, kao i ostale koji na ovaj ili onaj način pretendiraju na bošnjačke glasove
: Francuska umjetnica i režiserka Florence Lazar snimila je dokumentarni film Kamen nakon što je čula da je u Trebinju napravljena replika manastira Gračanica i “Andrićgrada” u Višegradu. To je prepoznala kao falsificiranje historije i produžetak etničkog čišćenja. Film je dobitnik nagrade “Louis Mercorelles” 36. izdanja “Cinéma du Réel” u Parizu, dok iz Sarajevo Film Festivala tvrde da on “ne postoji u bazi podataka, odnosno da nije bio prijavljen za ovu filmsku smotru”
Međutim, kada jedan Radončić ponovo krene palamuditi o bošnjačkom jedinstvu i o tome da mi moramo u Bruxelles, a ne Ankaru i Teheran, čovjek se, ako baš hoćete Bošnjak se, počne preispitivati. Stoga bismo voljeli nadopuniti prijašnju konstataciju pitanjem: Ajde više, zašto bismo mi igdje išli?
