fbpx

Post by STAV

Ono što se trenutno događa, ispravno je primijetio Oliver Roy, nije radikalizacija islama, već islamizacija radikalizacije unutar koje se veliki broj aporetičnih, neurotičnih i kontradiktornih procesa i problema savremenog svijeta, kao što su migracije, multikulturalizam i problem identiteta, religijski fundamentalizam i reinterpretacija sekularizma, ekonomska kriza, pa i terorizam, neumitno dovode u korelaciju s islamom, koji poslije, u jednom pervertiranom slijedu, biva označen kao generator krize, odnosno radikalizacije

Animozitet prema Turskoj počeo je kada je Turska isplatila dug Međunarodnom monetarnom fondu. To vrijeme koincidira s najavom i počecima velikih infrastrukturnih projekata. Bar jedan od tih projekata (ali sigurno nije jedini) veoma iritira i glavne evropske protagoniste spomenutog animoziteta, Njemačku i Holandiju – izgradnja trećeg aerodroma u Istanbulu

Bošnjaci iz Srebrenice i okolnih naselja koja bi trebao obuhvatati nacionalni park nisu zadovoljni ponuđenim nacrtom zakona, te su pokrenuli peticiju protiv osnivanja Nacionalnog parka “Drina”. Povratnici u mjesta koja bi park trebao obuhvatiti smatraju da su njihova prava ugrožena te da je upitan opstanak, ali i daljnji povratak Bošnjaka

S obzirom na to da se historija ponavlja, odnosno da uobičajena komunikacija s lokalnim vlastima ne daje željeni rezultat, odnosno da nadležne službe javno demonstriraju vlastitu nezainteresiranost za rješavanje jednog gorućeg pitanja, umrli bi se mogli sahranjivati u parku ispred zgrade osnovne škole. I to s punim pravom, da ne bi bilo kakve zabune

Tužno je da smo spali na to da branimo Holandiju samo zato da bismo napali Tursku. Niko se nije našao da skrene pažnju na odgovor holandskog premijera Ruttea na Erdoganove optužbe u vezi s počinjenim genocidom nad Bošnjacima u Srebrenici, a koji je glasio: “To je odvratna historijska laž.” A barem mi dobro znamo ulogu Holandije u Srebrenici

Hag se suštinski uklapa u svjetski trend afirmacije individualne krivice, koji snažno podržavaju najmoćnije sile svijeta. Individualizacija zločina u suštini je “demokratski recept” kojim se amnestiraju organizirani zločini u režijama država, dakle agresije, velike pljačke tuđih bogatstava, vojne intervencije i slična razbojništva koja se najčešće kriju iza plasmana demokratije

Sumnjam da je i u jednom drugom vremenu kao u našem bilo toliko neobuzdanog brbljanja i forsiranog raspričavanja. Brbljanje je najkarakterističnija demokratska vrlina: parla parla parla parlamentarizam. Sve to stvara jednu nesnosnu buku koja zagušuje bilo kakav smisao, bilo koju istinu, čak i najobičnije činjenice. Zapravo, što je manje smisla, to je više govora; što je više govora, manje je slušanja; što je više pisanja, to je manje čitanja

Iako je Đinđić zaslužan za demokratizaciju Srbije i uvođenje demokratije poslije totalitarnog i zločinačkog režima, kako vrijeme odmiče, u javnosti je, naročito među Bošnjacima, primjetna jedna vrsta kulta Zorana Đinđića i idealizacije njegove politike i djelovanja. Da je Zoran Đinđić daleko od toga, pokazuje njegov politički put koji je vezan za nacionalističke srpske akademske krugove i ideju “Velike Srbije”