fbpx

Post by STAV

Ako se već uz veliku “demokratsku podršku” svaki potez kistom, uz adekvatne preporuke kritičara, može legitimirati kao slikarstvo, svako tandaranje muzikom, opća skribomanija književnošću, zar u takvoj atmosferi navođenje bikova da jedni drugima prolijevaju krv ne djeluje kao umjetnički čin? Djeluje, nažalost i na nesreću savremenog čovjeka. Ali, ne zaboravimo, ne samo u Čevljanovićima!? Čevljanovići su, neosporno, krkanluk, ali ne balkanski ili bosanski, kako se to javnosti nastoji predočiti

Već je osma godina kako je honorarac. Rodilo se i treće dijete, devera se nekako. Prebacili su ga u veću džamiju gdje ima više ljudi na vaktovima, ali je sada problem što niko ne naručuje ništa, nijedan jedini Jasin, učen nakav svijet

Bošnjaci su u Kiseljaku marginalizirani, čak bi se moglo reći da se nad Bošnjacima u Kiseljaku provodi jedna vrsta segregacije. Nema nijedne javne institucije kojoj je na čelu Bošnjak, nijednog upravnog ili nadzornog odbora u kojem Bošnjaci mogu odlučivati. Možemo kazati da nema čak ni neke važnije komisije u kojoj Bošnjaci odlučuju. Štaviše, izmjenama nekih dokumenata (poslovnika o radu, statuta...), uveden je paralelizam koji potpuno marginalizira prisustvo Bošnjaka u tim radnim tijelima

“Mi smo ljudi s Diviča, jedini koji ne vole ići u svijet. I, ako odemo, nismo kao neki koji mogu da se više nikada ne vrate, nego se mi opet vraćamo na svoju rodnu grudu jer bez nje ne možemo. Ja sam, naprimjer, živio u Sarajevu, ali za škaf Drine poklanjam im Sarajevo”, ističe uz osmijeh Muharem Kapidžić, koji nam je ponudio vožnju čamcem kako bi demonstrirao svoje umijeće skijanja na vodi

“Nezamislivo je da neko živi u Ulici Safeta Hadžića, a o njemu ništa ne zna, ili o bilo kojem drugom od heroja koji su svoje živote dali za našu slobodu. Primarni cilj ovog projekta jeste da svako onaj ko pogleda spot nauči svih ovih devet imena i da ih više nikada ne zaboravi”

Poseban Čovićev hendikep u odnosu na Bobana predstavlja činjenica da se prvi predsjednik HZ HB s Karadžićem sastajao na neutralnom terenu, dok aktuelni šef HDZ-a BiH prvom čovjeku Republike Srpske Miloradu Dodiku uglavnom ide na noge u Banju Luku. Bez obzira što nisu ratni uvjeti, pa bi neko pomislio da se neutralni teren podrazumijevao, to je jako važan detalj koji ignoriraju samo neupućeni u prirodu političkih dogovaranja

Običan je dan na tzv. rijasetovoj plaži, gdje glavni imami, i obični imami, i poneki muftija, i profesori s ustanova Islamske zajednice, i hafizi, i ostale čedne džematlije, u petnaest vrelih sahata usred uzavrele plaže spoje podne i ikindiju, a romantičarima srce zatreperi od tog džennetskog prizora.

Ne obazirući se na prigovore koji isječak stvarnosti izdižu na univerzalni nivo, Bise i Tafro sve su potencijalne čitaoce podsjetili na sve važne “detalje” koji su podsticali ratni zaplet na prostoru Bosne i Hercegovine i Stoca posebno, koji se našao na svojevrsnoj raskrsnici velikosrpskih i velikohrvatskih političko-vojnih planova Nermin Bise, Aziz Tafro: “Stolac – prešućeni zločin”, autorsko izdanje

Da li smo svjesni ovisnosti ili nas je brzina širenja mobilnih komunikacija kao društvo zatekla nespremne pa ne znamo granice i pravila racionalnog korištenja pametnih telefona? Mogu li se osobe koje u društvu stalno pridaju veću pažnju “nekome ili nečemu” što dolazi s telefona smatrati nepristojnim? Naši sagovornici potvrđuju da je problem ovisnosti o mobilnim telefonima itekako prisutan u našem društvu, a posljedice još nesagledive