Knjiga Michaela Wolffa dobija dodatno na težini ako se pogledaju uvodnici i kolumne Washington Posta i New York Timesa, kojima je ona poslužila kao povod da obnove frontalne napade na Trumpovu administraciju prizivanjem na akciju uklanjanja “mentalno nesposobnog” predsjednika u skladu s 25. amandmanom Ustava SAD-a
Izbor Prosinečkog sužava mogućnosti morbidnih kvalificiranja Sarajeva kao sredine rezervirane isključivo za Bošnjake, doživljaja koji se osmišljava i pothranjuje u Banjoj Luci i Čovićevom dijelu Mostara. Šta bi se tek dogodilo da se stručni saziv NS BiH opredijelio za Fatiha Terima, čiji se izbor u Srđanovim taborima priželjkivao? Kakva bi haranga uslijedila, teško je i zamisliti. Kakvih bismo se sve priča o neoosmanističkim planovima naslušali
Ova vrsta beretke u našu zemlju došla je preko francuske vojske, pojašnjava etnolog Svetlana Bajić, i tako postala oličje bošnjačke nošnje. Obično je bila tamnoplave, odnosno teget boje. U tom periodu, u prvoj polovini 20. stoljeća, gubi se fes iz gradske nošnje, a francuzica ulazi u upotrebu
Plan Vlade bio je novo preuređenje države, što je podrazumijevalo osnivanje banovina, a to je značilo da će Bosna i Hercegovina biti podijeljena. Zbog ovakve situacije, lider Jugoslavenske muslimanske organizacije Mehmed Spaho nije želio prihvatiti poziciju ministra koja mu je nuđena. Neposredno nakon uvođenja diktature, Spaho je prestao biti politički aktivan
Silina kojom su se EUropski političari i njihova propagandna mašinerija obrušili protiv referenduma o promjeni Ustava Turske, do te mjere da jedna “fina i tolerantna” Holandija zgazi sve diplomatske konvencije protjerujući tursku ministarku, a evropska štampa naprasno “progovori” turski, bit će (možda) zaboravljena u Evropi, ali će ovdje u Turskoj ostati zapamćena kao beščašće bez presedana
Ako ćemo pravedno, 9. januar treba se obilježavati u cijeloj Bosni i Hercegovini, ali kao dan kada je počeo genocid. Na taj su dan doneseni planovi i strategija kako da se uništi jedna zemlja i jedan narod. Ovo što ja govorim potvrdio je sud u Hagu, između ostalog, presudama Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću”, poručuje majka Hatidža Mehmedović
Nedavno je objavljena vijest da turska vladajuća stranka AKP planira otvoriti svoja predstavništva u ukupno sedam zemalja, i to u Sjedinjenim Američkim Državama, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Francuskoj, Rusiji, Makedoniji te u Bosni i Hercegovini. Ni u jednoj od tih zemalja ova vijest nije dočekana kao u Bosni i Hercegovini. Prema mišljenju dežurnih domaćih kritičara, otvaranje predstavništva AKP u našoj zemlji stvara opasnost za njen opstanak
“Dobili smo dodatnu volju jer smo imali podršku. Dobili smo i obećanje da ćemo i dalje imati podršku za naše projekte. Uspjeli smo zahvaljujući našim dobrim ljudima koji žive u dijaspori ili Federaciji, ali i zahvaljujući Federalnom ministarstvu. Nama ovo mnogo znači. Sigurno da će biti više povratnika, više kuća, ali i više razvoja za naš kraj. Meni je lakše jer sam tokom cijele godine ovdje. Moja djeca se osjećaju sigurnije”, kaže Midhat Jusupović, stanovnik Gornje Bukovice
Joseph Weitz, direktor Odjela za zemlju i šumarstvo Jevrejskog nacionalnog fonda, priznao je: “Premještanje arapskog stanovništva s područja jevrejske države ne služi samo jednom cilju – smanjiti arapsku populaciju. Ono služi drugom, ne manjem važnom cilju, isprazniti zemlju koju trenutno drže i obrađuju Arapi, kako bi se oslobodila za jevrejske stanovnike”
Čini se da su haške kvalifikacije ratnih sukoba u BiH iznenadile ne samo privržene konceptu njene podjele nego i one druge, sklone da i žrtvu proglase akterom agresije. Njihov glas skoro da je utihnuo nakon što je Haški sud cijeli taj projekt predočio kao posljedicu srpskohrvatskog sporazuma o podjeli BiH
