fbpx

Post by STAV

Portugal je jedna od rijetkih evropskih zemalja u kojoj ne postoji diskriminacija niti neki vid rasizma prema muslimanima, koji su dobrim dijelom adaptirani u portugalsko društvo, ponajviše zato što dolaze iz bivših kolonija i što imaju isto govorno područje. Mada, činjenica je da danas sve više muslimana iz Pakistana i Bangladeša, Sirije, Iraka, Alžira i Maroka svoj novi život započinje upravo u ovoj zemlji. Naravno, muslimani iz nabrojanih zemalja sa sobom u Portugal donose i razlike u poimanju pravnih propisa, što ovdje ne predstavlja nikakav problem. Ova različitost posebno se može primijetiti u džamijama, gdje se klanja po pravilima sva četiri priznata mezheba

Institucija ombudsmena za ljudska prava u BiH je nakon provedene istrage, odnosno nakon razmatranja žalbenih navoda i kompletne dokumentacije iz spisa predmeta, utvrdila da u slučaju imenovanja Sifeta Kukuruza u Upravni odbor Univerziteta u Sarajevu nije bilo kršenja zakonskih propisa.

Stjepangrad je pust od 1835. godine, kad Turci napustiše njegove zidine. Niko ga više ne čuva, osim otrovnica. Ali, bit će poražena ta posljednja zmijska straža. Osvojit ću grad. Ali, neću ga rušiti, neću paliti, dobra mi je namjera, u njegovim zidinama čitat ću i tražiti tragove nekadašnjeg života, tražit ću hercega Stjepana Kosaču. Tražit ću nesretnog Mravca, sjetit ću se hercegove kćerke i pretposljednje bosanske kraljice Katarine, sjetit ću se njihove zabranjene i nesretne ljubavi, zapalit ću cigaru, škiljit ću, prepustiti se suncu, vjetar će mi čupati kosu i tragat ću za znakom u kamenu...

Sarajka Adela Čomić imala je 11 godina kad je rat stao. Kaže da je opsada grada u njenoj glavi trajala sve do 1998. godine, jer sve do tada nije imala priliku izaći iz Sarajeva. Dugo joj je poslije rata trebalo da se navikne na rad semafora. “Raskrsnice su se uvijek pretrčavale i nije se čekalo zeleno svjetlo. Kad je rat stao, to mi je bilo neobično”

Kao direktor ustanove “Richmond Park Education”, u sudskom registru stoji ime Mehmet Kolukisa, a kao predstavnik ustanove navodi se Fatih Cingöz. Cingöz se spominje kao jedan od glavnih Gülenovih ljudi, koji je dosta vremena proveo i u sjevernom Iraku te je, prema uputama koje je dobijao iz Londona, vodio pokret u sjevernom Iraku i bio na čelu Gülenovih obrazovnih institucija “Feza” u Erbilu. Mehmet Kolukisa našoj javnosti nije poznat jer je došao iz Danske, gdje je bio direktor Gülenovih obrazovnih institucija “Hay”

“Pazite, svugdje se može desiti da žičara stane zbog brojnih razloga. Ovi ljudi zasigurno su sposobni da bilo koju situaciju na terenu riješe, i to sasvim sigurno i po njih i po putnike. Mi, spasioci, uvijek se pripremamo na najgore, a nadamo se najboljem. Mislim da će akcije spašavanja sa sarajevske žičare biti izuzetno rijetke, jer, kada uzmete u obzir svjetske žičare, takvih akcija spašavanja u periodu od nekoliko godina imate izuzetno malo ili nimalo. To je na taj način napravljeno i tehnički sređeno da se takve situacije svedu na minimum, ali, ako do njih ipak dođe, ovi momci sigurno mogu odgovoriti na sve zadatke”

Uskoro će na bosanskom jeziku biti objavljena knjiga britanskog historičara Marka Atille Hoarea Bosanski muslimani u Drugom svjetskom ratu. Nadati se da će se njenom objavom barem djelomično rasvijetliti uloga bh. muslimana u NOB-u i stvaranju nove zemlje, koja će se prema njima ponijeti tako maćehinski. Kraj Drugog svjetskog rata obilježit će nerasvijetljena dešavanja, masovna strijeljanja i pojedinačne tragedije poput one Mustafe Busuladžića, čiji je dosje OZNA e, objavljen u Stavu, i povod za pisanje ovog teksta. Allah najbolje zna, ali možda i išaret ovo dvoje rahmetlija Merhemića, na koje me je duboko u prvoj noći mjeseca redžepa 1439. hidžretske godine podsjetio tekst šejha hadži Fejzullaha ef. Hadžibajrića pročitan nekada davno, a zapisan nakon šehidske smrti Mule i Osmana, kojih se slučajno sjetih. Njihovoj dženazi ispred Begove džamije te ukopu na sarajevskom gradskom groblju Bare, uz ogromno učešće građana Sarajeva, prisustvovao je i tadašnji reisul-ulema hadži Naim ef. Hadžiabdić

Podsjećanja radi, zvanična verzije jeste da su obavještajne službe “pogriješile”, te su predsjednik SAD George W. Bush i premijer Velike Britanije Tony Blair “povjerovali” da je Irak (sa Sadamom Huseinom na čelu) najveća neposredna prijetnja svjetskom miru s kojom se mora obračunati preventivno i hitno. Toliko hitno da nema vremena za nastavak UN inspekcija koje su bezuspješno tragale za oružjem za masovno uništavanje – bezuspješno jer ga nije bilo

Upravo sada, dok mu po srpskim tabloidima izlaze fotografije kako udara u vreću za boks s naslovima Zuki bije kao Roki, treba shvatiti koliko je lažna bila njegova pojava i koja je njegova stvarna uloga. Sada, kada izlazi na naslovnicima Vučićevih tabloida, kada mu umjesto ahmedije na goloj glavi blistavo čelo odražavaju srpske starlete i turbo-folk pjevačice, kada je postao otvoreni slugan srpske politike koja mu očajnički želi popraviti rejting među Bošnjacima, sada se može reći ko je ovaj čovjek bez straha da ćete biti proglašeni veleizdajnikom i podržavateljem parainstitucija