“Želio je sresti se sa svojom porodicom koja je otišla, a o kojoj ništa nije znao, čak ni gdje su, ni kako su. Preko radioamatera dobio je informaciju da su negdje u Holandiji, ali nije imao ni fotografiju ni njihovo pismo kako bi se lično uvjerio u te navode. Nadao se da će se sresti u nekom gradu, gdje će u miru šetati, otići na sok i kahvu”
Kruna njegovog javnog djelovanja definitivno se desila 18. oktobra, kada predvodi bošnjačke uglednike i intelektualce u borbi protiv fašizma putem pisanja Sarajevske rezolucije El-Hidaje, koja definitivno potvrđuje jasnu opredijeljenost Bošnjaka za antifašizam
“Stvarno ne znam šta je uzrok da naši ljudi na proizvod od vune, a posebno na domaći proizvod, gledaju s nekom vrstom nipodaštavanja. Naravno, ne svi. Postoje i naši ljudi koji na vunu isto kao i ja gledaju kao Božiju blagodat. Imam utisak da dosta ljudi ne zna stvarne osobine vune. Možda je za to zaslužna i agresivna kampanja raznih proizvoda od 'memori-pjene' i sličnih sintetičkih materijala. Naravno, postoje i oni koji kupovinom IKEA-inih proizvoda žele da pokažu svoj statusni položaj u društvu, što je, priznat ćete, zaista smiješno”, pojašnjava Medenčević
Na listi UNESCO-a nema nijedne srebreničke nekropole uprkos tome što se na ovom području nalazi veliki broj nekropola, najkrupniji i najmasivniji stećci na području Bosne i Hercegovine, bogato ukrašeni primjerci stećaka. Mnoge nekropole stećaka na području Srebrenice, ali i Bosne i Hercegovine, tokom vremena su nestale ili su uništene. Mnoge su još uvijek neotkrivene ili nezaštićene i propadaju, iako je svaki stećak “povelja” koja svjedoči o bogatoj historiji Bosne i Hercegovine
Prije nekoliko dana to nekada “nevino slatko dijete po kojem su bili dijelovi utrobe ostalih pogubljenih” odlučilo je da nam odgovori na pitanja. Reklo nam je da je tu, među nama, da se vratilo na svoje, na mjesto odakle je na strijeljanje odvedeno sa svojim ocem. Ovaj, sad već odrastao muškarac ekipi Federalne televizije rekao je da se zove Fahrudin Muminović i da je “zaštićeni” svjedok koji to ne želi više biti. Živi u Urkovićima (Bratunac) s amidžom i sestrom
Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo sam u sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim očima vidim rađanje jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog “narodnog” pjesnika, s obostranom nadom da će možda od tog susreta i njemu i njima biti ljepše i lakše. Pamtim da smo preko Igmana “putovali” punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu urađeni ovi zapisi, sve bi požderala zvijer zaborava. Data u ovim zapisima, živa, neposredna historija pokazuje svoju žilavost i činjenicu da su se mnogi od naših današnjih problema koprcali u povijesnoj bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji Stava što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije
Sagledava li se doprinos Mustafe Kudića iz pozicije većih sredina i njihovih velikana, sve izgleda manje bitnijim nego što jeste, ali imaju li se na umu tadašnje socijalne, ekonomske, kulturne i vjerske prilike u rubnim dijelovima Krajine, a posebno u Bužimu, njegov su rad i rezultati u zajednici od nemjerljivog značaja
Svaki izbori dižu tenzije u svakom društvu. No, razlika od društva do društva jeste u mjeri do koje su politički igrači spremni ići u tom podizanju. CHP je već prilično dugo van okvira svake, a naročito političke pristojnosti. Pokušaj da se mase izvedu na ulice jeste karakteristično CHP postizborno ponašanje. Pokušano je to nakon referenduma 24. aprila 2017, a vjerovatno je najveći “grijeh” Muharema İncea u očima najtvrdokornijih pristalica CHP-a, što je, kako reče jedan novinar, “prekršio predizborna obećanja
: “Činjenica je da nas smatraju nesposobnim čak i kada radimo posao koji možemo raditi. Mogu shvatiti da poslodavac uvijek gleda u smislu dobrobiti firme, ali nije u redu da se diskriminira prije nego se daje prilika. I zdrava osoba uzima bolovanje, pa ih spaja sa slobodnim danima i slično, poslodavcu dođe na isto. Ne mogu tvrditi da su sve osobe s invaliditetom vrijedne i dobri radnici, ali smatram da su puno jači i sposobniji od ostalih ljudi jer ih život od početka ne mazi”
Na Kovačima leže očevi, braća, sinovi koji su branili svoje avlije i svoje porodice. Leže žrtve okrutne agresije na život, na slobodu i na vrijednosti u kojima danas, upravo zahvaljujući njima, uživa i Andronik. Ako oni jesu žrtve, onda bi se svako izrugivanje moglo okarakterizirati kao govor mržnje koji je u potpunosti neprihvatljiv u demokratskom i civiliziranom svijetu
