fbpx

Nakon kraćeg odmora, 16. septembra 1995. godine, preneseno je naređenje komandanta Petog korpusa, generala Atifa Dudakovića, da se forsiranim maršom krene prema Ključu. Jedinice su motornim vozilima u marševskoj koloni upućene ka Ključu. Prema tom gradu krenuli su i pripadnici 510. oslobodilačke brigade koji su vodili uspješne borbe na prvcu Begova Glava - Veliki Ljutoč - Dubovsko - Vrtoče - Bosanski Petrovac.Pripadnici 510. oslobodilačke brigade na čijem je čelu bio komandant Amir Avdić, pješačili su punih 11 sati i prešli blizu 40 kilometara, sve vrijeme vodeći borbu sa neprijateljem.

Niti ovakav “historijski sporazum”, niti kičasta dekoracija u Bijeloj kući, niti vrsta stolova za kojima su sjedili Trump, Vučić i Hoti na američke i svjetske medije nisu ostavili nikakav dojam. Možda baš zato što je taj politički i svaki drugi kič kao takav i prepoznat. Kič je, po definiciji, ono što se gradi da jeste, a nije. Niti je historijski, nije čak niti sporazum, osim u ekstenzivnim tumačenjima Trumpove administracije, koja je snažno poremetila pravila međunarodnih odnosa (od unilateralnog povlačenja iz iranskog nuklearnog sporazuma, do unilateralnog preseljenja Ambasade u Jeruzalem, do nametanja apsurdnog prijedloga mirovnog sporazuma Palestine i Izraela, pa do infantilnog rječnika čak i u državnoj komunikaciji)

“S velikom torbom sam sišao na autobusku stanicu u Istanbulu, u gradu u kome nisam nikoga poznavao i čiji jezik nisam govorio. Iz Istanbula smo se uputili za Ankaru. Prvu godinu smo proveli na Tomeru, na pripremnoj nastavi učenja turskog jezika, koja je bila obavezna. Tu sam stekao prijatelje iz svih krajeva svijeta s kojima se i dan-danas rado čujemo i vidimo. Po završenoj pripremnoj godini upisao sam medicinu na Gazi Univerzitetu. Radi se o jednom od najboljih univerziteta u Turskoj”

Biti u svom jeziku znači biti na svojim poljanama, proplancima i obalama i onda kad si u drugim podnebljima i daljinama, znači biti kod kuće i kad su te životni putevi i situacije odvele u druge sredine, znači biti svoj, snivati i sjećati se, željeti i gledati i naprijed, jer snove i sjećanja niko ti ne može tako lahko uzeti, kao ni to saznanje da i danas treba da stvaraš nova sjećanja i da se ne predaješ beznađu i neizvjesnostima

Španija i diktator Francisco Franco najpoznatiji su primjer povezanosti režima i sporta. Široko je rasprostranjeno uvjerenje da je “Real Madrid” tim Francisca Franca budući da je za njegove vladavine madridska momčad osvojila šest evropskih kupova. Međutim, postoje različite verzije koje proturječe ovoj teoriji. Jedna od njih objašnjava da je Franco, kao vojnik, bio pristaša “Atlético de Aviacióna”, nekadašnje kombinacije vojnog kluba i današnjeg “Atlético Madrida”. Postoje i neke smjele teze koje tvrde kako je Franco simpatizirao “Barcelonu” budući da je tokom njegove vladavine klub izbjegao bankrot tako što mu je vlast dodijelila zemljište na kojem je otvoren Camp Nou