fbpx

Na dionici Brod – Zenica potrebno je razbiti stijene prije nego što ovi vagoni budu mogli redovno saobraćati, jer bi inače bio ugrožen kondukter na stepenicama. Novi vagoni su veoma udobni, uprkos kolosijeku koji je jedva metar širok. Od Broda do Sarajeva nekada se vozilo tri i po dana, na istom putu na kojem sad skoro neprekidno uz Bosnu vozi željeznica. Cesta je dovršena tek 1863–1864. godine. Izgradnja željeznice, koja je započeta nakon okupacije i koja će se protezati od Sarajeva dužinom od 269 kilometara, okončana je u periodu od devet mjeseci sve do stanice u Zenici.

“Ja sam čovjek iz privrede, računam da ću proći i da ću svu svoju snagu i iskustvo koje imam u radu, s ekipom koju sam naumio da okupim, usmjeriti k tome da napravim ambijent koji će biti primjer za cijelu Bosnu i Hercegovinu”, uvjeren je Zahirović

Zahvaljujući istrajnosti Majki Srebrenice, danas u Potočarima imamo Memorijalni centar Potočari. I danas majke, iako mnoge u poznim godinama, ne odustaju od borbe za žrtve genocida, ne odustaju od potrage za ubijenima koji nisu pronađeni. U međuvremenu, stasala je i jedna nova generacija žena koja je pored društvenog uključena i u politički život Srebrenice. Tifa, Mirela, Merisa, Hanka, Arifana, Semina samo su neke od žena koje su uključene u politička dešavanja u Srebrenici

Protiv ovog kratkog pamćenja ističem književnost kao dugo pamćenje, jer književnost nije tek slika stvari, već stvari proživljene iz dubine njih samih, ona je stvarnost proživljena iz dubine same stvarnosti; književnost je istinska stvarnost jer sadrži sud, osjećanje i strast, to je stvarnost sa smislom. Živa je istina koliko je malo važno da li je ta stvarnost proživljena u mašti, u praksi ili u duši, ono što je pisac napisao jeste ono što je on proživio unutar sebe u određenom času i na određenom mjestu svoje ili neke druge zemlje. Rezultat je pamćenje tog časa, jedno strpljivo, neumitno pamćenje, jer je književnost strpljiva i neumitna