fbpx

Zajednički imenitelj svih bošnjačkih sandžačkih stranaka jeste katastrofalna, gotovo očajna kadrovska politika, naravno, uz čast izuzecima po principu (inverziji) da “u svakom kukolju uvijek ima i žita”. Kao da se naše stranke fanatično takmiče između sebe ko će nekvalitetnije ljude i gora kadrovska rješenja postići i dostići u svojim redovima. Ako građani plebiscitarno preziru nekog pojedinca i sve najlošije misle o njemu, to mu samo može biti preporuka da napravi još veći kadrovski uspon i prodor na ljestvici vlasti

Časopis Putokaz izlazio je samo tri godine, od 1937. do 1939. U ovom relativno kratkom periodu publicirana je brojna književna građa te su objavljene oštre polemike i analize stanja Bošnjaka u vremenu između dvaju svjetskih ratova. Časopis je bio lijeve orijentacije, a njegov urednik Hasan Kikić. Osim Kikića, u Putokazu su pisali Zija Dizdarević, Skender Kulenović, Hamid Dizdar, Salih Alić, Safet Krupić, Rasim Filipović i drugi. U ovom broju donosimo tekst Skendera Kulenovića Jedna žalost i jedna potreba. Riječ je o izvanrednoj socijalnoj analizi stanja bošnjačkog duha u osvit Drugog svjetskog rata iz pera našeg prominentnog pisca. Kulenović u tekstu razmatra sve naše “najveće žalosti”, od teških uvjeta rada, preko alkoholizma i nepismenosti, do “političkih sistema raznih Nikola i Milana koji su nas podmuklo privlačili obali smrti svojim financijsko-trgovačkim mrežama”. U redovima koji slijede čitajte Skenderova razmatranja političkih, društvenih i kulturnih prilika u Bosni i Hercegovini 1939. godine, njegove strepnje i nadanja, poziv na odgovorno i beskompromisno sučeljavanje s našom “najvećom žalosti”. Tekst donosimo bez uredničkih i lektorskih intervencija

Trenutno je u funkciji staza za djecu, a do kraja godine radovi će biti okončani i na drugoj, većoj stazi namijenjenoj iskusnim skijašima. U to je uključeno vještačko zasnježavanje i svi prateći sadržaji koje mora imati malo evropsko skijalište

Iza sebe je ostavio brojne zadužbine širom carstva. U Bosni je gradio mostove i džamije, po Stambolu i Šamu džamije, medrese i česme. Trajno dobro, reklo bi se. O njemu su pjevali najpoznatiji osmanski pjesnici, opisivali ga najznačajniji povjesničari i pisci hronika. Pa ipak, možda su ga najkvalitetnije opisala njegova djela u kojim se krije i poruka našoj generaciji: Ma koliko bili uspješni i moćni, i ma gdje da živjeli, nemojte zaboraviti odakle ste potekli. Pomozite svom narodu, investirajte, gradite, podržavajte i ponosite se svojim porijeklom

“Na zemlji koju imamo sijemo pšenicu, kukuruz i raž za vlastite potrebe, ali i za potrebe drugih pekara. Imamo dva mlina, za pšenicu i za kukuruz. Većinu posla oko zemljoradnje sada radi muž, a nekad sam i ja puno radila. Žito koje proizvedemo na vlastitom imanju plasiramo u domaće proizvode kao što je kukuruza, crni pšenični i raženi kruh. I po tim smo proizvodima jedinstveni u našoj općini”

Uništene su velika i mala skakaonica na Igmanu, a tokom ratnih godina u njihovoj blizini bila je baza mirovnih snaga Ujedinjenih naroda. Bob i sankaška staza na Trebeviću potpuno su uništene tokom opsade Sarajeva jer su se nalazile u neposrednoj blizini linija razdvajanja. Sada bi, ako Barcelona dobije organizaciju igara, to značilo da će sigurno biti u potpunosti obnovljena. Zasad su obavljeni samo djelimični rekonstrukcijski radovi pa stazu tokom ljetnih mjeseci za treninge koriste reprezentacije BiH, Slovačke i Poljske

S braćom 1980. godine pokreće firmu za proizvodnju mašina i opreme za mliječnu i prehrambenu industriju u prostorijama od 75 kvadratnih metara. Ismet kaže kako je ovaj mali projekt danas prerastao u firmu koja se prostire na osamdeset hiljada kvadratnih metara, s tri fabrike za proizvodnju, centrom za istraživanje i razvoj, te prodajnim i marketinškim uredima