fbpx

U okviru prvog kola Edicije “Bošnjaci”, pokrenute povodom 25 godina od održavanja Bošnjačkog sabora i vraćanja historijskog imena Bošnjak, a koje je Stav objavio u saradnji s Internacionalnim univerzitetom u Sarajevu 2018. godine, objavljena je i knjiga Admira Mulaosmanovića Kratka politička historija Bošnjaka. Ovom prilikom prenosimo dio iz knjige u kojem autor piše o periodu nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, reintegraciji države i rješavanju pitanja Brčkog

Bosna i Hercegovina u najvećem zavisi od Bošnjaka kao najbrojnijeg naroda. Bošnjaci ne mogu bez Bosne i Hercegovine, a opstanak Bošnjaka kao naroda ugrožen je bez građanske države. Ta građanska država odgovara svim patriotima, dakle, i svim Srbima i Hrvatima koji prihvataju Bosnu i Hercegovinu kao svoju državu. Ona mora biti ustrojena tako da se štite individualna prava, ali i da se nađu mehanizmi zaštite etničkih prava kroz institucije

Trideseta godišnjica višestranačja u BiH prilika je da se podsjetimo kako je vizija BiH kao demokratske (ne bilo kakve ili jednostranačke) zajednice ravnopravnih naroda i građana, države po svim atributima državnosti, uz reafirmaciju bošnjačkog nacionalnog i kulturnog identiteta u novim okolnostima, koju je Izetbegović sa svojom strankom ponudio, postala temeljnim postulatom od kojeg se, načelno niti danas, u krizi, bolje reći općoj zloupotrebi nekih aspekata i odredbi Dejtonskog sporazuma, nije odustalo. Nije pretenciozno u razmišljanju povezati tri godišnjice, iako se jedna odnosi na ličnost, druga na društveni prevrat, a treća na dalekosežan mirovni sporazum. Sve tri, naime, imaju jednu poveznicu – Aliju Izetbegovića, koji je i u prevratu i u postizanju mira imao ključnu ulogu

Hrvati su glasali na referendumu jer su iza sebe imali Vatikan i fra Petra Anđelovića. Izlazak Hrvata na referendum je inkompatibilan dogovoru u Karađorđevu. Tuđman Hrvatima u Bosni i Hercegovini nikada nije rekao “izađite i glasajte” nego je, pod pritiskom Vatikana, u subotu rekao: “Izađite na referendum.” Nije rekao kako glasati. Mi smo imali infrastrukturu. Fra Petar Anđelović okupio je u Nedžarićima 380 franjevaca, popeo sam se pred njima na stol i govorio im kao s oltara. Onda smo krenuli

Austrijski list “Der Standard” istakao je da je općina Centar pokazala znak modernosti, jer “Mandić ne nosi muslimansko ime”. Ovo nije nažalost mišljenje samo evropskih novinara, već i mnogih sarajevskih ljevičara. Na pitanje dokle će se od Sarajeva tražiti da dokaže svoju multikulturalnost, imamo i odgovor dakle. Dok se posve ne prihvati da je nositi muslimansko ime nešto nemoderno. Odnosno, dok se ne prihvati da je biti muslimanom nešto nazadno, nešto antievropski. Uostalom, ako ste se pitali kakva je zora svanula, to je odgovor.

U izbornoj noći pobjednik Lokalnih izbora na području Grada Zenica gospodin Fuad Kasumović izjavio: “Budite sigurni da ću za četiri godine sasjeći korijenje SDA u ovom gradu.” Bošnjacima izjave ovog tipa ne trebaju. Korijenje SDA predstavlja njena ideja koja je decenijama prije osnivanja stranke “njegovana”, ideja koja je revitalizirala prosvjetno i kulturno biće Bošnjaka, ideja zbog koje je stotine ljudi bilo osuđivano na kazne koje su ih, kroz montirane procese, i života stajale. Ideja SDA njena je ključna razlika u odnosu na sve nadolazeće političke projekte i bezidejne političke derivate.

U Inicijativi za Stolac posebno su kivni na SDP i SBB, koji im se nisu htjeli pridružiti u namjerama da sve probosanske stranke u Stocu nastupe kroz podršku nezavisnim kandidatima. Naime, kako su nam kazali u Inicijativi, nakon što je prihvatio ovaj koncept, predsjednik OO SDP Stolac Timur Haračić smijenjen je iz svoje centrale u Sarajevu. SDP je promptno za predsjednika povjereništva u Stocu imenovao Mostarca Zorana Perića. U Inicijativi za Stolac sigurni su da bi imali zagarantiranih 8 ili 9 vijećnika u Vijeću da im SDP i SBB nisu “rasuli” 550 glasova, koliko su ih osvojili.