fbpx

Nenadano sam bacio pogled dolje prema Meki, gdje su se u potpunom neskladu vidjela gradska svjetla. Uznemirih se. Jedino me smirivao pogled na Božiju kuću, na Kabu. Uz grudi krenuše neke čudne emocije. Pokušavam se nadnijeti niz strminu litice s druge strane brda Nur. Tek vidim gornji brid i ništa više. Ispod njega mrak, naslućujem bezdan. Da, dolje je okomiti bezdan. Nemir mi još više nadiže prsa. Noge zaklecaše, a cijelo sam djetinjstvo vježbao da mi baš na ovoj litici ne zadrhću

Grdno se vara onaj koji misli da Srebrenica predstavlja isključivo uspomenu na 8.372 mučki ubijene osobe. Srebrenica je više od toga. Srebrenica je simbol stradanja Bošnjaka i u svim ratovima prije 1992. godine i svih patnji koje je ovaj narod pretrpio kako bi mogao slobodno koračati

Ograničeno kretanje ljudi širom svijeta uveliko šteti turizmu i ugostiteljstvu. Unsko-sanski kanton područje je koje inače živi od ovih dviju privrednih grana. Zbog pandemije virusa korona, mjesecima nema turista niti dijaspore koji značajno doprinose ekonomiji ovog dijela Bosne i Hercegovine. Štete nastale uslijed takvog stanja nemjerljive su, a oporavak će biti bolan i dugotrajan

“U prvom razgovoru primijetio sam da je prilično sumnjičav prema nepoznatim. Nakon nekoliko izvedenih akcija i sadejstvovanja, u borbenim zadacima postajao je sve otvoreniji. Iz borbe u borbu pokazivao je svoje vrline: hrabrost, odlučnost i, što je najvažnije, lucidnost kada se moralo brzo kombinirati i improvizirati. S vremenom je prilikom priprema novih akcija Žuta postao nezaobilazan faktor i na njegovoj hrabrosti se često temeljio uspjeh grupe koju je predvodio. Skoro da nije više bila nijedna akcije u kojoj Žuta nije napravio neki podvig. Nije se volio hvalisati, niti je volio da ga drugi hvale

“Nijedna islamska knjiga (izuzimajući, naravno, Kur’an i hadiska djela) nije tako privlačila našu ulemu, naše učene ljude, i ne samo njih, kao što je to slučaj s Mesnevijom, tim čudesnim djelom sufijske književnosti. Mesneviju su voljeli, slušali i izučavali ne samo sufije već i trgovci, zanatlije, hodže i muftije, muderrisi i pjesnici, paše i be¬go¬vi, carevi i veziri; bogati i siromašni. Bilo je takvih entuzijasta koji su iz ljubavi prema toj knjizi preduzimali takve korake koji bi i danas, u eri tehničkih čuda, bili pravi izazov za avanturiste”, napisao je hadži Šaban Gadžo, čovjek koji je veliki dio svog života proveo uz rahmetli hadži hafiza Halid-efendiju Hadžimulića, sarajevskog mesnevihana i hatiba Careve džamije u Sarajevu. Danas, uslijed nemogućnosti kazivanja Mesnevije zbog novonastalih okolnosti, magazin Stav odlučio je u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem u ramazanskim brojevima prenijeti dio dersova iz Mesnevije održanih, počevši od kraja prošle godine, u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu

“Pomozite nam! Pomozite nam! … Pomozite nam!” Moj kolega Jordi Pujol i ja ležali smo krvareći na tlu. Raketna granata pogodila je kuću preko puta ulice i zasula nas gelerima. “Ranjen sam. Bože, u prsa”, povikao je Jordi dok sam ležao na njemu, previše omamljen da se odmaknem. Pogledao sam mu prsa i vidio dvije male rane iz kojih je curila krv. Stalno sam razmišljao: “Ovo se ne dešava nama. Mi o ovome izvještavamo.”

Tih prvih ratnih dana i sedmica Oslobođenje nije zabilježilo niti retka o učinjenom knjigocidu. Ono što očekujemo da ćemo naći na naslovnoj stranici iz tog vremena, nema ni u tragovima, ni u vijestima. Danas zvanično niko od svjedoka tog zločina nema odgovor zašto u arhivama postoje tek jedan televizijski snimak i fotografije Milomira Kovačevića Strašnog. Institut je stradao tri mjeseca prije Vijećnice