fbpx

Prije Mandića su ovu općinu vodili Igor Gaon i Ljubiša Marković. I u tome nema ništa sporno, niti čudno, nikome u općini Centar i nikome u Bosni i Hercegovini. Progresivnom austrijskom “Der Standardu” to je, ipak, znak modernosti.

I Alija Tabaković i Mladen Grujičić očekuju da im stignu glasovi putem pošte. Iz inicijative “Moja adresa: Srebrenica” kažu da su registrirali 1.600 Srebreničana za glasanje putem pošte iz dijaspore. S druge strane, Grujičić kaže da očekuje oko 800 glasova putem pošte

Ovaj dvojac je ovakvim nepristojno navijačkim objavama na društvenim mrežama potvrdio ono čega je javnost već odavno svjesna, da ove dvije regionalne televizijske kuće imaju funkciju propagandnih megafona kantonalnog režima sarajevske Četvorke. To je bilo jasno još za vrijeme vlasti Frankenštajn koalicije u Kantonu Sarajevo, tzv. Šestorke, a razobličava se i nakon Lokalnih izbora 2020.

Maroko je investirao velika sredstva u razvoj pustinjskih područja, modernizaciju i razvoj infrastrukture i osiguravanje radnih mjesta za stanovnike Sahare. Ali Fronta Polisario želi prekinuti status quo, jer mu to ne ide u prilog i testira svoju snagu.

Oni zapravo otjelotvoruju onu jeftinu TV reklamu, sa jeftinim obećanjima, u kojoj se razvodnjava ionako već oslabljeno jastvo naše nacionalne svijesti. Podmuklim narativom, ipak nisu kao ona prva titoistička skupina, ali se i dalje proglašavaju za neke građanske alternative u kojima će svakog nespretnog prolaznika hipnotizirati sladorječivošću, te istovremeno načiniti još veći razdor među nama samima

Mijanmar se smatra jednim od najznačajnijih političkih uspjeha Obamine administracije, koja je uspjela osigurati prijenos vlasti s diktature vojske na izabranu demokratsku i civilnu vlast. Zapadni svijet predvođen Amerikom upravo je zbog toga zatvarao oči pred genocidom nad Rohinja muslimanima, rukovođen nadom da će Mijanmar uspjeti potpuno otrgnuti kako ispod čizme vojne hunte tako i iz zagrljaja Kine, i ovu zemlju učiniti svojim saveznikom u strateški važnom dijelu svijeta, na razmeđu između južne i jugoistočne Azije

Među putopisima o našoj zemlji nastalim tokom austrougarske okupacije posebno mjesto pripada putopisu Johanna von Asbotha (Janoš de Ašbot) Bosna i Hercegovina – putopisne slike i studije. Objavljen je najprije u Budimpešti 1887. godine na mađarskom, potom 1888. u Beču na njemačkom, te 1890. u Londonu na engleskom jeziku, da bi se njemačka verzija u reprintu pojavila i 2018. Trebale su proći 133 godine da ova nevjerovatna knjiga bude prevedena i na bosanski jezik, što predstavlja osobiti izdavački i prevodilački kuriozitet. Asbothov putopis trenutno je u pripremi za štampu u izdavačkoj kući Dobra knjiga, a na tržištu će se pojaviti do kraja ove godine.