fbpx

Operacijom “Izvor mira” oslobođeno je oko 4 hiljade kvadratnih kilometara teritorije na sjeveru Sirije. Populacija je od tada povećana jer je bilo mnogo povratnika koje su PKK teroristi protjerali iz njihovih kuća po etničkoj osnovi, a također i mladih Kurda koji su bježali od nasilne regrutacije ili, bolje reći, kidnapiranja. Zovite teroriste kako hoćete, SDF ili PKK, ali njihov običaj da kidnapiraju maloljetnu djecu i da ih regrutiraju dobro je dokumentiran

Vlasnike “Bullsa” i vlasnike firmi s patikama, hamburgerima i gaziranim sokovima nazvao je “svojim partnerima” koje je reklamirao. Te 1998. godine časopis Fortune procijenio je da je Jordan pomogao prihode od 10 milijardi dolara za košarku, televizijske mreže i tada ne toliko poznate partnere poput “Nikea”.

U njivi pored voza odvijala se pješadijska bitka: četnici koji su pratili voz, prva linija naše odbrane i interventna jedinica koja je došla u ispomoć, sve se bilo pomiješalo. Pucaju iz voza prema našoj liniji na brdašcu iznad te njive, a naša artiljerija puca na voz. U toj općoj pucnjavi neko je voz pogodio u točak. Unutra je nastala panika. Lokomotiva koja je gurala voz pokušala ga je izvući, ali je samo škripao metal o metal, otkačili su nekoliko vagona i pobjegli.

Zakon je jedna od velikih barijera s kojima se žene suočavaju i jedan od glavnih razloga zašto se ne usuđuju govoriti. Pantea Younesi, koji savjetuje žene koje traže pomoć u slučaju zlostavljanja, ističe da zakon legitimira samo seksualni odnos između muškarca i žene koji su u braku ili su privremeno u braku, a lokalno poznat kao sigeh.

“Podsjetio si me na mene, na moju mladost, pjesmu, igru, narodna veselja, teferiče, na momke koji su me begenisali i iza akšama dolazili pod moj prozor, dozivali me, ja se nisam odazivala, to se nipošto nije smjelo, takav je adet bio, a prijala su mi ta dozivanja, svake večeri su dolazili pod moj prozor, a ja bih sjedila na krevetu i po glasu razaznavala ko je ko... Bila sam lijepa, sine, plaho lijepa, pa su zato i dolazili, molili da se pojavim na pendžeru, makar na časak da me vide...”

Odlazak saborca, čak iako ga nisi poznavao, nikad nije jednostavan. Premda naokolo gori, za tebe u tom momentu sve prestane. Kao bez zvuka, jednim sam okom gledao u njegovo lice, a drugim u vojnike koji su pucali. A onda se odjednom vratiš, kao da izroniš. Mirniji, staloženiji, odlučniji

Stella je nalivperom i lijepim rukopisom napisala posvetu: Dragom i cijenjenom mladom prijatelju Ibrahimu Kajanu, obitelj Envera Čolakovića. Zagreb, 26. 10. 1978. Zahvaljujem. Podsjećam Stellu da sam, nerijetko, bio i prvi kojem je Enver čitao “sirove” prijevode, da ih sâm čuje, da im osjeti akustiku, ritam... Često se prisjećao majke, poticaja, pa i povodom prevođenja, čak presudnih – koliko ju je puta spomenuo. Evo, baš vidim da joj se sinovski zahvaljuje na tim utjecajima iz rane mladosti

Prijavljuju ga i zato je nužno opravdati se. Neko vrlo revan ili samo pakostan postao je razlog što ga pozivaju i pretresaju slučaj. Slučaj kojeg zapravo nema. Samo nečija sumnja. Ili bolesno uvjerenje. Sad je potrebna potvrda o nemanju nekretnine. Pitao je ko ga prijavljuje. Istražitelj tu tajnu ne otkriva

Skoro svi imamo ponešto od tih papirnih uspomena. Kažem, skoro svi, jer ja nemam, a imao sam. Progutala ih je vatra koja je progutala moju kuću i moje selo, tamo sprva devedesetih. Ipak, živo ih se sjećam