fbpx

Odlazak bosanskih slikara na evropske akademije i umjetničke škole imao je na početku stihijski karakter, ali je uskoro dobio kontinuitet. Doduše, nije se radilo o masovnom odlasku, već o odlasku pojedinaca koji su se, u većini slučajeva, vraćali u domovinu poslije školovanja. I izbor akademije predstavljao je izazov. Evropske umjetničke akademije imale su svoje reputacije. Općenito su se bečka i praška akademija smatrale konzervativnim, dok se minhenska smatrala liberalnom, odnosno otvorenom prema avangardnim utjecajima

Možda je posrijedi i moja “studentska mana” ili neka vrsta vraćanja duga Bosni, odakle sam mnogo naučio o životu, i ne samo o životu, i zbog toga možda gajim osobito poštovanje prema našoj braći i našim sestrama u Bosni i Hercegovini i prema samoj Bosni i Hercegovini u cjelini. U vezi s organiziranjem Bošnjaka, mislim da su oni dobro organizirani u Makedoniji, imaju više organizacija koje uživaju poštivanje u našem društvu i koje posjećujem na osobito zadovoljstvo. Mi im nemamo pravo reći šta trebaju raditi, jer oni to znaju najbolje, ali mi smo tu da ocjenjujemo i podržavamo njihov rad. Naša su vrata uvijek otvorena svima

Da su “Mladi muslimani” i svi oni koji su njihov izdanak antifašisti, ali u isto vrijeme i antikomunisti, svjedoči žrtva fašizma i komunizma hadži Ćamil Hodžić, mladomusliman u 97. godini života, Konjičanin po rođenju, a već 70-ak godina Sarajlija po mjestu življenja. “Jašta sam, sine, nego bio protiv fašizma, a i protiv komunizma. Ali čini mi se da su oni još više bili protiv mene”, započinje svoju priču hadžija Ćamil

Iako u Bosni i Hercegovini, rekli bismo, po starom “dobrom” običaju, nema relevantnih istraživanja o promjenama obima e-trgovine u vrijeme pandemije, po aktivnostima na društvenim mrežama i online šopovima može se primijetiti trend rasta. Ponuda proizvoda i usluga putem interneta znatno je veća, što ukazuje da ima i potražnje

Nenadano sam bacio pogled dolje prema Meki, gdje su se u potpunom neskladu vidjela gradska svjetla. Uznemirih se. Jedino me smirivao pogled na Božiju kuću, na Kabu. Uz grudi krenuše neke čudne emocije. Pokušavam se nadnijeti niz strminu litice s druge strane brda Nur. Tek vidim gornji brid i ništa više. Ispod njega mrak, naslućujem bezdan. Da, dolje je okomiti bezdan. Nemir mi još više nadiže prsa. Noge zaklecaše, a cijelo sam djetinjstvo vježbao da mi baš na ovoj litici ne zadrhću