fbpx

Izet Nanić (sin Ibrahima i Rasime) rođen je 4. oktobra 1965. godine u Bužimu. Koristio se kodnim imenom “Igman”, a borci i saradnici zvali su ga odmilja Bego. Za podvige u ratnim danima odlikovan je značkom “Zlatni ljiljan”. U toku rata imao je čin brigadira, a posthumno je januara 1996. godine unaprijeđen u čin brigadnog generala. Dvije godine kasnije odlikovan je Ordenom heroja oslobodilačkog rata. Poginuo je na području Ćorkovače, u rejonu Vijenca, u 14 sati i 30 minuta, 5. augusta 1995. godine iz neprijateljske zasjede. Dva dana poslije, klanjana mu je džanaza i pokopan je u rodnoj Nanića Dolini. Iza sebe je ostavio suprugu Sefiju, kćerku Izetu i sinove Nevzeta i Ibrahima

U protekle dvije decenije, uz sve opstrukcije na koje su nailazili, i bez obzira na to što ne postoje bošnjačke državne nacionalne institucije (čije je osnivanje onemogućeno samom ustavnom organizacijom Bosne i Hercegovine), Bošnjaci su iznjedrili barem dvije generacije istraživača, naučnika, autora, književnika, publicista koji neumorno rade veliki posao.

Očekujem da 2020. godina bude period konačnog obračuna građana s pojedincima i politikama koje su se pokazale jako štetnim po našu zajednicu u Brezi. Očekujem mlade ljude koji će biti jedinstveni i odlučni u kreiranju boljih i korisnijih politika za dostojanstven i ugodan život svih građana bez obzira na pripadnost jednom ili drugom političkom, vjerskom, ili nekom drugom kolektivu

Poluprazne tribine bile su slika ozbiljne ekonomske krize kroz koju zemlja prolazi. I to unatoč činjenici da su ulaznice za utakmicu prodavane za 5.000 libanskih funti (tri eura), što je manje od cijene šolje kamilice u centru Bejruta.

Sedmog dana, oko podneva, kad su dvije gomile uglja, naša i Osmanova, bile podjednako velike, pojavio se lik s početka priče. Izdaleka je počeo urlati, pjeniti, vrijeđati, psovati, prijetiti milicijom, jer lopovski smo ušli u posjed koji je njegovo vlasništvo (poslije smo doznali da nije), zatim da zna kako se zovemo, čiji smo, da ćemo naš lopovluk skupo platiti

Nikad se nismo sporili. Niti svađali. Međutim, novo vrijeme koje živimo donijelo je i neke novosti u ponašanju. Počeo je davati sve žešće izjave o raznim pojavama i ljudima u kojima sam mogao prepoznati i sebe. Nisam u početku na to obraćao pažnju dok se nisu dogodili neki slučajevi koji su sve jasnije pokazivali moć da se ostvare želje i ravnodušnost prema mišljenjima onih koji o tom misle drukčije. I tu sam se mogao prepoznati. Kao što sam sve manje prepoznavao njega

Lideri SDP-a su birokratski, politikantski reagirali, samo toliko koliko im je potrebno da se zaštite od posljedica što su presuđenom ratnom zločincu ukazali funkcionersko povjerenje. Nisu se okuražili da suštinski ispravno reagiraju povodom izjava u medijima koje je beskrupulozno, kukavički iznosio presuđeni zločinac Zornić. Izgledalo je da su se lideri SDP-a rasplakali isto kao i Zornić, a zaboravili su da većina ratnih zločinaca odbacuje krivnju, upravo kao i Zornić. Gotovo svi, i Karadžić, i Mladić, i Krajišnik, i Prlić... također odbacuju krivnju za ratne zločine, i to baš onako kako to čini i Zornić, prebacujući svoju krivnju na autoritete odbrane RBiH

Za diskusije su se javili predstavnici različitih bošnjačkih udruženja i organizacija od Makedonije, Kosova, Sandžaka, do Hrvatske i Slovenije, koji su, svako na svoj način, govorili o stanju, položaju i problematici s kojom se susreću Bošnjaci koji žive, rade i djeluju u navedenim zemljama. Izražena je snažna želja za povezivanjem i umrežavanjem kroz projekte, te je istaknuto da se od ove inicijative BZK “Preporod” puno očekuje

Bošnjaci u Republici Sjevernoj Makedoniji porijeklom su iz Sandžaka, doseljeni 50-tih godina prošlog stoljeća. Iako smo zadržali svoj jezik, sa sandžačkim dijalektom, koji njegujemo u svojim domovima, veoma smo podložni asimilaciji, posebno naša omladina. I ako nešto više ne poduzmemo na polju obrazovanja, taj je proces neizbježan. Pokrenuli smo zajedničku inicijativu bošnjačkih nevladinih organizacija o promjeni pogrešnog naziva bošnjački jezik u formularima za putne isprave, kao i preimenovanje iz eksperimentalne u redovnu nastavu na bosanskom jeziku. Bošnjaci u Republici Sjevernoj Makedoniji dobili su pravo na obrazovanje na svom maternjem jeziku još od 2011. godine, ali kao eksperimentalna nastava u dvije osnovne škole. Ta eksperimentalna nastava, bez potrebnih uvjeta za rad, ostavljena na snalažljivosti naših učiteljica, trajala je šest godina, sve do 2017. godine, kada smo dobili rješenje o redovnoj nastavi u obrazovanju