BZK “Preporod”, uz promocije povodom Dana državnosti, širom Evrope potiče institucionalnu saradnju i uzajamnu podršku na projektima koji su bitni za promoviranje Bosne i Hercegovine i za čuvanje identiteta bošnjačke dijaspore. U tom smislu najavljen je niz zajedničkih projekata.
Malo je poznato da je upravo geografija, odnosno jedan njen pravac u 19. stoljeću postao platforma na kojoj će se kasnije razviti njemački nacionalni fašizam. Geografski determinizam bio je prirodnogeografski pravac u geografiji čiji je začetnik bio najpoznatiji njemački antropogeograf F. Racel. Njegov balkanski dvojnik bio je srbijanski geograf Jovan Cvijić. Cvijićeva nacionalistička terminologija i dalje je prisutna u obrazovnom sistemu u manjem bh. entitetu kroz nazive škola, te kroz postojanje Katedre srpskih zemalja na Odsjeku za geografiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Banjoj Luci, a isti termin, odnosno poglavlje nalazi se i u udžbeniku geografije za 9. razred
Crkvu sv. Ante pretvorile su Osmanlije u džamiju, pravoslavnu crkvu ustaške vlasti sravnile su sa zemljom, a od katoličke je nakon savezničkog bombardiranja ostao samo zvonik
Nišani 15. stoljeća svoj oblik duguju stećcima vertikalnog tipa, stele, obeliska. I danas se to može vidjeti na takvim nišanima oko Alipašine džamije u Sarajevu. Ovi nišani negdje stoje i među stećcima, kao na jednom greblju uz selo Zbilje kod Visokog, pa čak i pored krstova. Na nišanima se kao simboli vide luk, strijela, mač. Na nišanima tog ranog vremena, u smjeni kultura, vide se i natpisi s imenima bosanske vlastele čije je ime muslimansko, a prezime starobošnjačko, i još ispisano, uklesano bosančicom. To su jedinstveni primjeri i svjedoci historijskih mijena očuvani upravo u likovnoj formi
Kao jedan od glavnih problema i centralnih neskladnosti u ovoj predstavi izdvaja se odluka o kombiniranju stranih i domaćih tekstova, odnosno onih Aleša Kurta i Nejre Babić s onima Sama Guzmana i Iana McWethyja, jer koliko god se o vršnjačkom nasilju govorilo kao o globalnom problemu, ono zasigurno nije jednako u Bosni i Hercegovini i SAD-u, jer nije isto okruženje u kojem nastaje, nije isti način i svakako nisu iste posljedice
Uoči obilježavanja još jednog 25. novembra – Dana državnosti Bosne i Hercegovine – čini se korisnim pokušati dublje sagledati odnos između ovakvih značajnih državotvornih datuma i historijskih epoha u kojima dočekujemo i obilježavamo takve datume, kao i ono što u vremenu u kojem danas živimo najozbiljnije prijeti da ih obesmisli, učini nevažnim i anahronim
U jednom intervjuu, na konstataciju da svi kažu da je on dobar čovjek, Zuko je odgovorio: “Nije tačno. Apsolutno nije tačno. U meni ima zla makar koliko i u drugim ljudima. Ono gdje bih sam sebi odao izvjesno priznanje to je rigorozna odluka, odnosno sposobnost da kontrolišem sebe i sopstveno zlo. U meni kuljaju ljubomora, zavist, podlost, poriv za osvetom, proplamsaji ljute mržnje. Da ih ne kontrolišem, imali biste posla s jednim od najlošijih ljudi koje ste ikada upoznali. Kontrola, to je ključna riječ”
I dok svakodnevno svjedočimo slikama iz Bihaća i tamošnjih kampova, posebice o pričama o kampu Vučjak, o Tuzli više gotovo niko i ne govori, a već mjesecima samo na tamošnjoj autobuskoj stanici svake noći spava stotinjak ljudi. Nekada i njih 150. Do sada ih je poslužilo vrijeme, jesen u Bosni bila je neobično topla. Dani su bili sunčani, a večeri suhe, pa makar nisu kisnuli dok su noćili na otvorenom
Na otvaranju svečanosti skupu se obratila ambasadorica Bosne i Hercegovine u Kraljevini Belgiji, NJ.E. Ivana Robović koja je istakla da proslavljamo 76 godina od kako su građani Bosne i Hercegovine definirali svoju zemlju kao nedjeljivu i jedinstvenu državu u kojoj će svi građani imati jednaka prava. U Bruxellesu je održan i niz sastanaka sa istaknutim građanima Bosne i Hercegovine koji rade i žive u sjedištu Evropske Unije. Sastanaci su održani na inicijativu BZK “Preporod” te je najavljeno da će se uskoro pokrenuti institucionalna saradnja i uzajamna podrška na projektima koji su bitni za promoviranje Bosne i Hercegovine.
“Poštujući ranije donesene odluke Gradskog vijeća Bihaća, tražim da na nivou države nađe rješenje za migrantsku krizu jer se ono ne treba i ne može tražiti u Bihaću. To znači: dodatne lokacije mimo Bihaća i smještanje migranata na te lokacije, a onda možemo razgovarati o zatvaranju Vučjaka, onda možemo razgovarati o djeci koja nemaju smještaj, djeci bez porodica i bez pratnje, da se eventualno dozvoli proširenje kampa Borići u onom obimu koliko taj lokalitet to može podnijeti, onda možemo razgovarati o svemu. Dok se to ne riješi, ne možemo razgovarati ni o čemu”
