fbpx

Profesor Kazaz propagira i ono što kao opravdanje za paradržavu RS uzimaju sljedbenici Miloševića i ono što kao opravdanje za paradržavu Herceg-Bosna uzimaju sljedbenici Tuđmana. Ustvari, Kazaz tereti Izetbegovića i zato što, navodno, nije poduzimao ništa za odbranu od srbijanske agresije i zato što je, navodno, djelovao na uspostavi islamskog poretka u BiH. U svojoj propagandi na štetu političke pozicije patriotskih snaga i opstanka BiH Kazaz sublimira sve, i ono što želi srpska i ono što želi hrvatska nacionalistička, antibosanskohercegovačka politika

“Imali smo sve što je trebalo jednom naselju: ambulantu, veterinarsku stanicu i školu u koju je nekada išlo oko 1.400 učenika. Arapuša je imala svoju poštu i poštanski broj 77246, koji još postoji, ali pošte više nema. Prije rata je ovdje živjelo oko 480 stanovnika. U njenu školu išla su djeca iz svih okolnih sela. Svi Dubovici, pola Rujiške, Buševići, Novakovići, Osredak, Donji i Gornji Petrovići, Mali Badić, Zalin i muslimanska Jasenica. Danas neka od tih sela pripadaju Republici Srpskoj. Prvog maja 1992. godine 480 stanovnika, Bošnjaka, iselilo je pod pratnjom Srba i otišlo u Sanski Most, a odatle su kasnije, nakon istog scenarija, došli u Bihać”

Suština cijele ove priče je da zaštitimo sve one poštene ljude koji su svojim radom i odricanjima došli do svojih zvanja od onih koji su to učinili prevarama, pri čemu nanose i nepopravljivu štetu cijelom našem društvu i zajednici. Moramo vratiti povjerenje u naš sistem odgoja i obrazovanja, ali i zaštititi ga od svih onih koji ga zloupotrebljavaju”, kaže federalna ministrica obrazovanja prof. dr. Elvira Dilberović

Uzevši u obzir kakvo je dominantno raspoloženje u manjem entitetu, pitamo se da li njegov uspon na AMUS-ovoj listi zaista neka anomalija ili je Guja možda ponovo postao popularan i rado slušan autor na prostorima nikada dosanjane “srpske Bosne”.

Za njegove kritičare, Buteflika je bio autokrat bez hrabrosti da se pozabavi reformama koje je zahtijevala ekonomija zemlje, što je zemlja previše ovisna o energentima, što nije uspjela iskoristiti godine rasta cijena nafte i što se nije znao povući na vrijeme.

Španski mediji analiziraju razloge ogromnog uspjeha turskih sapunica u toj zemlji. Tvrde kako Španija nije izoliran slučaj, nego jedna od 156 zemalja svijeta koje kupuju gotovo stotinu serija koje Turska proizvodi godišnje. Tako je, primjerice, turska produkcija postala iznimno gledana u Južnoj Americi nakon što je čileanski kanal Mega, koji je bio u finansijskim problemima, počeo emitirati Fatmagül.

U dijalogu među narodima u Bosni i Hercegovini, ali vjerovatno i na Balkanu u cijelosti, ključnu ulogu imaju Bošnjaci i Srbi, kao dva naroda koja trenutno čine više od četiri petine bosanskohercegovačkog stanovništva. Bošnjačko-srpski dijalog trebao bi biti važan Bošnjacima i Srbima podjednako i zbog činjenice da u današnjoj Srbiji kao matici srpskog naroda živi značajna manjinska zajednica Bošnjaka, a da su u Bosni i Hercegovini kao matici Bošnjaka i Srbi konstitutivni narod. Upravo zbog toga, Srbi imaju možda i veću odgovornost za vođenje tog dijaloga.

Šta tek reći za čitav ansambl obučen u istu takvu karikaturalnu bošnjačku narodnu nošnju koji pleše, skače, skiči i ko biva klanja na pozornici i čiji članovi pride nastupaju u performansima s drugom skupinom, koja obučena poput ISIL-ovaca vitla igračkama i replikama noževa i pušaka?

“Bošnjaci počesto ne djeluju jedinstveno, ali kada je država u pitanju, kada osjete da je njena opstojnost narušena, tada pokazuju zavidnu razinu kolektiviteta i zajedništva. Upravo takvu atmosferu svjedočimo ovih dana, što se posebno vidi u odzivu na obilježavanje 1. marta”, rekao je glavni urednik sedmičnika Stav i Edicije “Bošnjaci” Filip Mursel Begović

U Jugoslaviji su stanovnici Bosne i Hercegovine uglavnom svođeni na “vesele Bosance” za čije se krajnje društvene domete uzimaju vicevi, pjesma, te uživanje u hrani i piću. U Bosni i Hercegovini masovno su forsirani vicevi na temu “glup i gluplji, Mujo i Suljo”, a u ostatku Jugoslavije Mujo i Haso, uz neizbježnu promiskuitetnu Fatu, što traje i danas. Ta imena, valjda, zvuče smiješno ili “egzotično” mnogima iz okoline Bosne i Hercegovine, kao i mnogim Bošnjacima, nažalost