Nakon što je ovako fino potvrdio velikosrpske teze da Bosna i Hercegovina ne treba da postoji, da je ničija te da su svi podjednako krivi što je navodno nema, Kazaz se odlučio i dati mašti na volju pa je, pored srpskog i hrvatskog nacionalizma, “koji u BiH vide neku privremenu kategoriju”, izmaštao i izmislio i neki “treći – bošnjački, koji bi BiH najradije vidio u sastavu Erdoganove Turske”.
Sudeći po natpisima u srbijanskim medijima, prva posjeta delegacije Kosova Sandžaku prošla je veoma burno.. Nastavi čitati
BH Radio Odense” može se pohvaliti izuzetnom saradnjom s predstavnicima danske vlasti, ali i ostalim utjecajnim ličnostima iz javnog života koji rado prihvataju saradnju s ovim radijom. Nidžara Graca tvrdi da se uspostavljanjem prisnih veza s Dancima otvaraju prilike za dodatnu promociju Bosne i Hercegovine, što je i jedan od glavnih ciljeva radija
Na daleki put, u nepoznato, porodica Ljajić pošla je 1956. godine. U Makedoniji su čekali pozivno pismo s garancijom za odlazak u Tursku (vasika). U Skoplju je Safet Ljajić započeo pohađanje vrtića, a ubrzo je postao učenik prvog razreda OŠ “Vuk Karadžić”. U toj se školi nastava izvodila na turskom jeziku. Do kraja prvog polugodišta Safet je već solidno govorio turski. Međutim, baš tada je otac Ejup dobio pozivno pismo i donio konačnu odluku – put u Tursku
Bilo kako bilo, dovoljna su i ova tri primjera da se vidi kako postoji određena grupacija javnih ličnosti koja je uvijek raspoložena da iz raznoraznih razloga piskara gluposti koje, bila im to krajnja namjera ili ne bila, za posljedicu imaju amortizaciju onoga što se desilo u Višegradu. Sve dok je takva neozbiljna, ali opasna relativizacija prihvaćena u javnosti kao legitimno mišljenje, ne može se očekivati ozbiljan pristup problemu kakav su šovinističke manifestacije s kojih se šire govor mržnje i netrpeljivosti.
Evropske zvaničnike podsjetio je da kandidatski status ne znači članstvo u EU, nego samo dug i mukotrpan put ispunjavanja svih potrebnih uvjeta, tako da EU ne može biti oštećena kandidatskim statusom, a za BiH i mlade ljude u BiH kandidatski status donosi pozitivan fokus i novu konkretnu nadu.
Članovi tamburaškog orkestra “Tambure sa Une” iza sebe imaju i jedan snimljen album. Rasim Sijamhodžić autor je muzike za većinu pjesama, te vokal na numerama Tajna i Krupski bekrija. Ostale su zajedničko djelo više njih. Rasim je svirao i Džemalu Bijediću
Jeffrey Grupp pojasnio je kako su i zašto moćne korporacije, iznad svega u Americi, pa tako i iznad umjetnih političkih podjela na relaciji Republikanska stranka – Demokratska stranka. Drugim riječima, Donald Trump, Hilary Clinton i Barack Obama nisu politički protivnici, još manje ideološki, ali se u javnosti održava uvjerenje kako jesu. Zbog toga se silni politički analitičari, od Bosne i Hercegovine do Kanade, satraše trošeći previše papira ili svojih riječi da objasne razlike između njih i njihovih političkih programa
Očito da Andrićevi kontakti s četnicima nisu bili nepoznanica za neke ugledne i utjecajne predstavnike nove vlasti poslije 1944. godine, a vjerovatno ni za njene represivne organe, oličene u Knoju i Ozni. Zbog čega se o svemu ovome nije govorilo i pisalo i zbog čega je ovo bila tabu tema u komunističkoj Jugoslaviji, pitanje je koje se može postaviti u istoj ravni s onim pitanjima o Andrićevim diplomatskim danima u nacističkoj Njemačkoj i njegovim susretima s Hitlerom i prisustvu pri potpisivanju Trojnog pakta.
Bertolt Brecht, Kavkaski krug kredom, režija: Paolo Magelli, adaptacija teksta i dramaturgija: Željka Udovičić-Pleština, scenografija: Mirna Ler, kostimografija: Lejla Hodžić, muzika: Arturo Annecchino, dizajn svjetla: Moamer Šaković, Paolo Magelli, producenti: Izudin Bajrović, Ermin Sijamija, Nihad Kreševljaković, Dino Mustafić
