Valter je homoseksualce aktivno progonio sve do 1951, a muška homoseksualnost dekriminalizirana je tek 1977. godine, i to u Hrvatskoj, Sloveniji, Vojvodini i Crnoj Gori. Dakle, ne i u Bosni i Hercegovini. Homoseksualni odnosi na ovim su prostorima kažnjavani još od 1852. godine.
I ovo zemaljsko srce – Kjaba – sasvim očevidno usisava nečistu krv koja dolazi iz svih krajeva tijela i ispumpava čistu te je vraća u te najudaljenije krajeve. Hadžom očišćeni, hadžije se vraćaju poput čistog krvnog sadržaja u svoja mjesta kako bi svaki dio tijela ummeta bio što zdraviji. Kao i kod ljudske krvi, očišćenje nije dovoljno, krv treba sadržavati hranljivost, što bi u ovom slučaju vjerovatno predstavljali moral i bogobojaznost
Središnja tema ovog 234. broja Stava je velekjepni islamski cengtar u njemačkom gradu Mainzu kojeg su Bošnjaci izgradili za šest godina.
Ako je autor mislio da će gomilanjem turcizama i leksema karakterističnih za bosanski jezik s kraja 19. stoljeća vjerno dočarati svijet koji opisuje, onda je mogao naprosto praviti rječnik karakteristične leksike bosanskog jezika s kraja 19. stoljeća, a ne pisati ideološke konstrukcije koje HAZU prepoznaje kao umjetnička djela.
Ovdje se, nakon najnovijeg skandala, postavlja pitanje vjerodostojnosti hrvaćanske politike, autoriteta, ali i baznih uvjerenja njezinih glavnih aktera i stvarne snage njezina utjecaja, posebno na BiH. Osim za potrebe odrađivanja prljavog posla za EU s migrantima, a sve radi žuđenog ulaska u šengensku zonu, ova hrvaćanska politika se u Evropi, a ni šire, ne uzima niti za ozbiljnu, niti za dosljednu, a kamoli za relevantnu. Plavušini infantilni skandali postali su već stara i iritantna vijest, a Plenkovićeve prevelike ambicije teret. Rasizam njihovih diplomata crvena je crta
Kako objasniti tursku političku stvarnost prije nego što se slušaocu (koji je postavio pitanje) dezintegrira raspon pažnje? Kako, recimo, objasniti kvazireligioznu terorističku organizaciju šarlatana iz Pennsylvanije ili fakat da tzv. “kurdsko pitanje” ne postoji, odnosno da nije riječ o etničkom sukobu, mržnji, ili kako god to zapadni mediji kvalificiraju? Nemoguća misija s obzirom na ukorijenjene predrasude
Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu neumorno je podučavala tada novu generaciju prvačića, a poslije genocida u Srebrenici radila je s majkama i učenicima koji su kamionima deportirani na Dubrave kod Tuzle. Rad s djecom pomogao joj je da prevaziđe tugu uslijed pogibije muža i smrti roditelja
Sarajlije decenijama poslije rata raširenih ruku dočekuju umjetnike, muzičare, glumce, pjevače iz regije, kao i one koji su nekad bili njihovi sugrađani, ali su ih napustili u odsudnim trenucima, pa čak i one koji su i javno i tajno stali na stranu agresora. Slučaj “Bregović”, koji će svoj epilog doživjeti za koji dan, pokazuje tolerantnost koja čak u nekim elementima poprima oblike mazohizma i samoponiženja
Oskar je sa školskom torbom na ramenu išao iza neke žene. U Aladžanskom parku naletjeli su na pijanog srpskog vojnika. Jednim pokretom ruke vojnik je oborio ženu na zemlju, izvukao kamu i preko vrata povukao liniju. Krv je šiknula. Žena je samo zapraćakala nogama, kao riba perajima na suhom. I ispustila dušu. Oskar se u mislima i tijelu zaledio. Vidio je ovu sliku ispred sebe, ali mu ona zaledila misli. Sav se ukočio. Takvog, kakav je, misli nisu tjerale na bijeg. Vojnik je ustao, prišao školarcu, svjedoku svog zločina i oborio na zemlju
Izuzmemo li turbe šejha Sejfullaha, jer postoje pouzdana saznanja da je ukopan u njemu, ostala dva turbeta potpuna su nepoznanica, sramotna nepoznanica, usudio bih se reći. Naša, naravno. Stoga, krajnje je vrijeme da se prestane s takvim neodgovornim pristupom našoj, tuzlanskoj baštini
