BiH (kao i Srbija i Hrvatska) je svojevremeno potpala pod trend “profesionalizacije”, ukidanja vojnog roka, te redukcije vojnih kapaciteta, no problem Bosne i Hercegovine jeste što za nju nema nazad. Srbija i Hrvatska gotovo će sigurno vratiti služenje vojnog roka, no Bosna i Hercegovina to neće moći i to zato jer BiH, koja je u stanju da se zaštiti, nije u interesu Srbije i Hrvatske, odnosno njihovih političkih ekspozitura u Bosni i Hercegovini
Iako još nije zvanično potvrđeno, susjedna Hrvatska planirala je nuklearni otpad iz nuklearne elektrane Krško odlagati u neposrednoj blizini granice s BiH, na lokalitetu Trgovska gora. Nuklearnim otpadom bit će ugroženo stanovništvo koje živi u Krajini u blizini granice, ali i rijeka Una, koju će otpad zagaditi.
Nacionalni osjećaj Bošnjaka bio bi daleko kompaktniji da se na njemu kontinuirano radilo posredstvom obrazovnog sistema i da je predstavljan na pravi način, dakle, u svom historijskom kontinuitetu. To bi, svakako, doprinijelo boljem međusobnom upoznavanju ljudi na balkanskoj vjetrometrini, a samim tim i prevazilaženju ksenofobičnih poriva koji su u njima prisutni na tom istom prostoru na kojem dijele skoro identičnu historijsku sudbinu. Kažemo to, tim prije, jer prostor i vrijeme, kao dvije ključne determinante historije, ne mogu se lako izbrisati iz čovjekovog koda
Na ovaj i ovakav tekst, u biti knjiški, potakao me je nedavni razgovor s izvjesnom djevojčicom iz komšiluka, učenicom generacije u osnovnoj školi koju sam i ja pohađao, a koja, premda ima peticu iz historije, o historiji svog rodnog grada nije znala skoro ništa. Na moje upite o ovom ili onom, gledala me je nijemo i blijedo
Sedmičnik Stav je od četvrtka na kioscima širom Bosne i Hercegovine.
Izetbegović je pokazao zašto je, čak i nakon tolikih silnih ataka sa svih strana, i dalje osoba koja upravlja političkim procesima u Bosni i Hercegovini. Njegova dozirana, odgovorna, zrela, odmjerena i promišljena upotreba i čvrste ruke i spremnosti na kompromis, ovisno o problemu koji se tretira, političkom trenutku i bošnjačkim interesima, insistiranje na vladavini prava, slovu i duhu zakona te spremnost da nazove stvari pravim imenom u oštrom su kontrastu s nepredvidljivim, impulsivnim, nemuštim, a često i infantilnim ponašanjem ogromne većine lidera ostalih političkih stranaka
Praštanje se u slučaju bošnjačkog naroda pokazalo kao slabost, a ne kao vrlina. A zaborav kao nedopustiva i katastrofalna greška kojom smo kažnjavali i držali u zabludi buduće generacije. A jedno i drugo zajedno kao najbolja magistrala za naš nacionalni nestanak i iščeznuće. Naša nacionalna santa topi se već tri stoljeća, a prostor koji zauzima kontinuirano se smanjivao na našu štetu
Muzur u svojoj reakciji na izjave premijera i ministra na svom profilu na Facebooku kaže: “Između ostalog rekli su i to da je bivša uprava ViK-a na čelu sa mnom odbijala saradnju sa Vladom, činila brojne opstrukcije sa posebnim osvrtom na EBRD kredit i da zbog neodgovornosti bivšeg menadžmenta realizacija istog nije krenula itd. Naravno, premijer Forto i ministar Mandić odlično znaju da takve konstatacije ne odgovaraju stvarnim činjenicama i istini. Oni dobro znaju da sam ja posao na poziciji direktora jednog od najvažnijeg preduzeća u Kantonu Sarajevo radila odlično, stručno, predano i u interesu ViK-a
Nezir Hadžić, bivši direktor sarajevskog Vodovoda i kanalizacije (ViK), do sada nije imao priliku reći istinu o svojoj smjeni, niti se odbraniti od orkestriranog napada koji je, prema njegovim tvrdnjama, podmuklo osmislio i proveo njegov bivši prijatelj i bivši stranački kolega Elmedin Konaković ne bi li prikrio svoje manipulacije u ViK-u i sa sebe skinuo odgovornost i gnjev građana. Nezir Hadžić sin je rahmetli Safeta Hadžića, proslavljenog narodnog heroja, a sada bez ustezanja za Stav najavljuje borbu “s pobješnjelim pojedincima i sveznalicama” pred kojima neće pognuti glavu. Nezir smatra da je slijeđenje puta “hrabrog i čestitog Bošnjaka” dužan i imenu svog babe. Za Stav otkriva da je zbog Konakovićevih lažnih potvora puno trpio te je, nakon dede i rahmetli babe, koji su također radili u ViK-u, napustio Vodovod nakon 17 godina provedenih u ovom preduzeću. Ponuđeno mu je mjesto koje je imalo za cilj nastavak poniženja i represije Elmedina Konakovića spram njega i njegovog porodičnog naslijeđa, što nije mogao prihvatiti. “Čvrsto vjerujući da moju nafaku ne određuju ljudi, izašao sam iz ViK a s osjećajem da napuštam sopstveni dom i porodicu jer, u konačnici, svaki dio mog života i mojih predaka bio je vezan za ovo preduzeće, a Elmedin Konaković nakon pet mjeseci dolazi na obilježavanje godišnjice smrti mog oca na kapiji 'Pretisa' jer mu savjest nije mirna”, kaže, među ostalim, Nezir Hadžić u ekskluzivnom intervjuu koji otkriva sve potankosti Konakovićevih malverzacija i manipulacija
Ovog jula u javni prostor, i to u vrijeme obilježavanja 24. godišnjice od genocida u Srebrenici, na mala vrata i gotovo bez reakcija uvedena je jedna nekritička usporedba Srebrenice i Jasenovca, kao simbola za dva ogromna zločina počinjena na našim prostorima. Ne bi u tome bilo ništa sporno da se to poređenje aktualizira u širem historijskom kontekstu, a ne uoči i poslije same srebreničke dženaze, jer bi neupućeni mogli razumjeti da je genocid nad Bošnjacima srednjeg Podrinja, kao i drugi masovni zločini koje su srpske državne i paradržavne tvorevine počinile nad civilima Bošnjacima Prijedora, Foče, Višegrada, Ključa, Bijeljine, Zvornika, Sarajeva i drugih mjesta, počinjen kao neka vrsta protuteže Jasenovcu
