fbpx

Koje su koristi od razvijanja bilateralnih odnosa BiH s Turskom? Da li snažnije tursko prisustvo na Balkanu nekome predstavlja opasnost? Zašto se uporno širi bauk neoosmanske prijetnje

Neko bi se mogao zapitati: A zašto još niko nije rekao javno da bi Srebrenica mogla biti nešto kao bošnjački Alamo. Odgovor bi se mogao naći u samom poznavanju svega što se izdešavalo u Srebrenici. Ona spada u mnogo složeniju tragediju i obimniji zločin nego što je trinaestodnevna opsada Alama. Stoga je bolje što u Bosni i Hercegovini takvih komparacija zasad nema, makar ne javnih

“Postoji za to više razloga, od brzog načina života do povećanog broja ljudi koji žive u urbanim sredinama, gdje fizički nije ni moguće zaklati kurban. Također, ono što se još prakticira po manjim sredinama kod podjele mesa, da se dio mesa dijeli i komšijama, iz godine u godinu se sve manje dešava u urbanim sredinama, a prije svega zbog nepostojanja svih potrebnih uvjeta za klanje kurbana u gradskim jezgrama”, pojašnjava Karalić, osnivač organizacije “Pomozi.ba”

“Nije bilo prošlo ni nekoliko mjeseci otkako smo završili projekt, a ovaj čovjek nam je došao k’o od Boga dragog poslan. U Trebinju se zadržao šest dana, da bi na kraju otišao u banku i prebacio nam na račun 65 hiljada maraka, tačno onoliko koliko je bilo predviđeno za renoviranje i obnovu kuće. Nama je to bilo sasvim nevjerovatno, uopće ga nismo poznavali, a on je došao, uplatio novac na naš račun i otišao svojim poslom”

Posvećivao je Izetbegović veliku pažnju i ulozi žene: “Žene čine polovinu ljudskog roda. Neobrazovana žena ne može podići i odgojiti generaciju koja će voditi naše narode u 21. stoljeće. Oprostite mi što ću biti vrlo otvoren. Lijepe laži ne pomažu, a gorke istine mogu biti ljekovite”

Na tom prostoru mučilišta hiljada nesrba i pogubilišta, njih barem stotinjak (ogromnom većinom Bošnjaka), organizatori su našli za shodno da se bave projekcijama filmova, panelima, ali i “aktuelnim problemom migranata”! Nevjerovatno! Štaviše, po riječima Edina Ramulića, jednog od organizatora, migrantima je danas u Bosni i Hercegovini teško kao logorašima u koncentracionom logoru Trnopolje

Gene Bunin je naučnik, prevodilac i pisac koji godinama istražuje život i jezik Ujgura, kineskih muslimana koji žive u Xinjiangu, ujgurskoj autonomnoj regiji. Bunin je pet godina živio u Xinjiangu, a proteklih 18 mjeseci istraživao je tamošnju kuhinju kako bi o tome napisao knjigu. Početkom mjeseca objavio je, nakon brojnih susreta s Ujgurima u cijeloj Kini, članak u kojem otkriva kako ova muslimanska manjina svakodnevno živi u strahu od hapšenja, zatvora, protjerivanja i “preobrazovanja”

Čovjeku je naprosto neprijatno pomisliti da je neko tako infantilno samoljubiv i sklon grandioznim fantazijama i deluzijama jednom bio premijer Kantona Sarajevo. Ipak, od takvih pojedinačnih slučajeva žalosnije su kolektivne tužne priče poput onih u vezi s mjesnim odborima SBB-a u Općini Novi Grad koji su napustili ovu stranku i odlučili prijeći u Narod i pravdu.

Činjenica da 140. godišnjica od ubistva muftije Karabega protječe u tišini, bez naučnih skupova, okruglih stolova ili tribina, jasan je pokazatelj da Bošnjaci Mostara i Bosne i Hercegovine u cjelini još nisu dovoljno svjesni svoje historije i identiteta. O muftiji Karabegu knjigu piše dr. Ibrahim Kajan, koji u razgovoru za Stav govori o veličini Karabegove žrtve, zapostavljanju muftije Karabega od strane istraživača i institucija, te o svom romanu