fbpx

Otkako mi opominjuća uzrečica dođe u svijest, sve se čini od stakla. Stakleno sjećanje. I u njemu kao podvornik onaj Cervantesov Staklenko, koji sam po sebi zna kako je to biti suvišan čovjek. Čovjek koji prije svega smeta samom sebi, a ako toga nije u potpunosti svjestan, tu je onaj slonovski glas da ga podsjeti. Iako nastoji biti nježan, slon u prodavnici staklenih stvari na kraju se toliko zbuni da izgleda kao da je razgoropađen. I bježi ne bi li bio nevidljiv. Koliko bi samo želio, kad bi se toga mogao dosjetiti, da mu je otac bio staklar

Centri srpske velikodržavne ideologije u posljednje vrijeme često spominju Islamsku deklaraciju Alije Izetbegovića kao “dokaz bošnjačke panislamske zavjere”. Ove su tendencije naročito reaktivirane nakon 11. septembra 2001. godine, kada evropska i svjetska javnost postaje izrazito senzibilna po pitanju islama i islamskih političkih ideja

“Raskrinkavanje je kreiralo crvenu i žutu listu medija kako bi čitaoci mogli lakše pratiti koji su mediji skloniji medijskim manipulacijama. Na crvenoj listi Raskrinkavanja nalaze se mediji čiji je makar jedan članak dobio ocjenu ‘lažna vijest’ u posljednja tri mjeseca. Na listu dolaze i mediji koji su u posljednja tri mjeseca objavili tri članka s ocjenom ‘prenošenje lažne vijesti’. Za medije koji se neprestano nalaze na ovoj listi možemo zaključiti da su nekredibilni i da njihove objave uvijek treba dobro provjeriti prije nego što im se povjeruje”, kažu u Raskrinkavanje.ba

“Naša svakodnevica nalaže potrebu da se ljudi okreću prirodi i kućnim ljubimcima, a akvaristika, kao spoj i jednog i drugog, djeluje poput terapije protiv stresa i pozitivno utječe na zdravlje ljudi. Početnici u akvaristici prvenstveno se odlučuju za zlatne ribice u manjim i jednostavnim akvarijima, ali se ubrzo vraćaju i kupuju veće akvarije s kompletnom pratećom opremom i raznoraznim i mnogobrojnim tropskim ribicama”

Iako u knjigama nema zapisano kako se tačno uče tevhidi i mevludi, pravila ipak postoje i ona se prenose s koljena na koljeno. Žene koje ih uče nazivaju se bulama. O ovoj tradiciji kao i o samom pozivu bula razgovarali smo s nekoliko žena koje časno i dostojanstveno obavljaju ovaj poziv, a svojom borbom i snagom primjer su mnogim muslimankama

Osmanska vojska 1578. godine zauze Todorovo i grad se tako makar na tren riješio iskušenja prepustivši mu se. Bio je pust, sve dok nije stalno nastanjen tek od 1635. godine. Todorovo su više puta napadali Austrijanci, a 1682. godine porušila ga je karlovačka banska vojska. S oružjem se ovdje vazda drugovalo, što će isklesati mentalitet “ljutih” Krajišnika, koji se može opisati kroz krilaticu: “Što je zemlje turske i kaurske, zadrtijeg ne ima junaka”

Mubarek-dani kojima idemo još su jedna darovana prilika da se popravimo. Imajmo na umu da je spremnost na žrtvu osnovni smisao kurbana. A nekad su i pružena ruka, traženi halal i oprost žrtva. Žrtva vlastitog ega koja je Allahu bliska i s kojom je iznimno zadovoljan. Kada budemo jedni drugima čestitali Bajram, kao dan oprosta, pogledajmo jedni druge u oči i razmislimo kakav je naš međusobni odnos. I trebamo li jedni drugima što halaliti? Je li se on sveo samo na čestitanje Bajrama? Volimo li jedni druge u ime Allaha, onako kako vjernici i trebaju da se vole

Ali kako da opišem hadždž kada sam ja gledao samo svoje Bošnjake, nagledati ih se nisam mogao. Ja jesam u svojim šakama, kao malo vode na dlanu, donio Kjabu kući, ali sva je moja duša izrešetana licima mojih Bošnjaka sa kojima sam išao na hadždž. Ja sam, zapravo, hodočastio u Bosnu! Pet stotina ljudi iz Bosne i Hercegovine i među njima ja – duhandžija! To je bogatstvo moga hadždža. Ja sam morao otići u Mekku da bih našao Bosnu u tim ljudinama!

Zašto je za tu žrtvu koju u ovo bajramsko jutro prinosimo Gospodaru svih svjetova odabrana baš riječ kurban? Šta ta riječ znači? Iz kojeg korijena potječe i s kojim je riječima bliska? Da li se uspostavom komunikacijskih veza s drugim značenjima nastalim iz istog korijena može stići do novog, savršenijeg značenja? I, na iskraju, da li je kurban samo ova prelijepa životinja koju, poštujući tradiciju naslijeđenu od časnih predaka, smatramo odabranom za put u Džennet, ili je taj čin žrtvovanja znatno veći

Muslimanka je kroz brojne naraštaje na hadž ispraćala djeda, oca, muža, sina. Ona je ostajala da brine o porodici, da nastavi i dalje marljivo raditi, da bude još primjerenija i bolja, jer je nakon povratka muža s hadža ona dobijala i jednu neoficijelnu, ali u narodu izuzetno cijenjenu titulu – postajala je hadžinica. Od trenutka kada je žena ovog podneblja aktivnije počela učestvovati u izvršavanju ibadeta hadža, mnogo se šta promijenilo