fbpx

S obzirom na to da hrvatski državni vrh i danas ne odustaje od opravdavanja onoga što je u Hagu presuđeno kao udruženi zločinački poduhvat, ne čudi da im isticanje sudjelovanja 25.000 Bošnjaka i isticanje 1.100 poginulih Bošnjaka u Domovinskom ratu nije dio poželjne nacionalne strategije. Niti će biti. Međutim, to ne znači da sami Bošnjaci u Hrvatskoj neće poduzeti korake potrebne da svoje zasluge pravovaljano istaknu i iskoriste. Očajavati nije prihvatljivo, a kukati još manje

Ljudi na društvenim mrežama reagiraju kao da su oboljeli njihovi bližnji, tuguju i raduju se s porodicama. Svaki apel o prikupljanju novca za liječenje odjekne u javnosti, pa, iako ih je do sada bilo bezbroj, humani ljudi još se nisu umorili od pomaganja

Dok je sasvim jasno zašto na ovakvo okupatorsko ponašanje ne reagiraju okupatorski saradnici, tj. strani projekti, poltroni i klijenti, nejasna je šutnja autentične bošnjačke politike, javnosti i javno angažiranih ličnosti kojima je valjda jasno da je atak na jazik atak na samo središte nacionalnog bića i identiteta.

Rijetko je kome poznato da je Snježan Lalović, osvjedočeni ratni huškač i lažov sa Srpske radiotelevizije, u produkciji Saveza logoraša RS, 2005. godine uradio dokumentarac o Mirjani Dragičević, devetogodišnjoj djevojčici koju su navodno silovala i ubila trojica pripadnika 7. muslimanske brigade 28. decembra 1992. godine prilikom zauzimanja sela Donja Bioča. U filmu o slučaju navodnog silovanja i ubistva svjedoči majka Radmila, koja je nakon 13 godina od akcije “Koverat”, dakle, 2005. godine, odlučila progovoriti o ovom slučaju. Bez obzira na Lalovićev filmić iz 2005. godine, o ovom slučaju nije se znalo sve dok o poginuloj djevojčici Mirjani Dragičević za web-portal Al Jazeere Balkans nije tekst napisao novinar Dragan Bursać

U opoziciji će ostati lista Muamera Zukorlića, koja je u ovom izbornom procesu imala svesrdnu podršku vlasti u Beogradu. Već je duže vrijeme Zukorlić retoriku prilagođavao svojoj novoj beogradskoj ulozi. Priču o diskriminaciji, segregaciji i autonomiji Zukorlić je trampio za nekoliko mjesta u Beogradu i podršku režima Aleksandra Vučića, što finansijsku, što medijsku, u kampanji za BNV. I na terenu se primjećuje da Zukorlić sve više zauzima nekadašnju Ljajićevu ulogu ljubimca beogradskog režima

Zaustavlja se u uskim uličicama i pokazuje im. “Pogledajte tamo”, kaže im. Rukom pokazuje na Mudejarov toranj star više od osam stoljeća. To je danas kula sv. Petra. Zatim se zaustavlja na trgu. “'Plaza del Alamillo' je ostala skoro ista posljednjih stoljeća. Ime trga dolazi od Al Amin, tu su poslove obavljali muslimani koji su ostali živjeti s kršćanima. Muslimani su ostavili više od 2.000 riječi u španskom jeziku, običaje, hranu, kulturu...”

“Uvijek kad mi ko da ili bajramluk ili šta sebi onako da kupim, ja to stavim u kasu, neću da trošim. Ne volim pare da trošim u budalaštine. Ne volim ni igračke plaho, nisam više mali. Zato sam kupio sebi ovce i kauč u svojoj sobi. Hoću da držim janjad i da budem prvo najveći farmer u Pobuđu, a onda i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Ali oko njih ima podosta posla”

Dešavanja iz oslobodilačke akcije “Sana 95” velikim su dijelom predmet optužnice protiv Dudakovića i njegovih ratnih saradnika. Manji dio odnosi se na navodno počinjene zločine nad pripadnicima “autonomaških” snaga ratnog zločinca Fikreta Abdića. Nekoliko je formulacija iz optužnice problematično i bit će zanimljivo vidjeti kako će ih Tužilaštvo BiH dokazivati. To se prije svega odnosi na formulaciju udruženi zločinački poduhvat, kao i na konstataciju da su snage Armije RBiH zauzimale gradove u tom dijelu zemlje