“Bošnjaci ni u jednom ratu, ni kada su ratovali za druge ni kada su ratovali za sebe, nisu izgubili bitku, ali ih u miru gubimo jednu za drugom. Kao da smo navikli da nas drugi vode i ne možemo se pomiriti s tim da sad imamo priliku da sami sebe predstavljamo i vodimo u svakom smislu. Ne treba se uzdati u druge, već trebamo sami uzeti sudbinu u svoje ruke i konačno početi sami rješavati sva svoja ključna pitanja”
Na 77. sjednica Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske, održanoj 25. januara 2018. godine, donesena je odluka da se nekadašnji grb i zastava Bosne i Hercegovine s ljiljanima, koji su u službenoj upotrebi bili od 1992. do 1998. godine, priznaju kao nacionalna obilježja bošnjačke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj.
Rođeni iste godine, umrli u istom gradu, a zauvijek počivaju na manjoj udaljenosti nego je ona između njihovih rodnih gradova, Bosanskog Petrovca i Tuzle, dva ponajveća bošnjačka pisca, Meša Selimović i Skender Kulenović, neiscrpnu inspiraciju pronalazili su u duhovnoj tradiciji islamske kulture i dali nemjerljiv doprinos novijoj bošnjačkoj književnosti
Ko je bio nalogodavac zatočenja i mučenja Seada Rekića, heroja odbrane Mostara u početku rata, a zatim heroja i komandanta udarne diverzantske jedinice na hadžićkom ratištu od polovine 1992. do marta 1993. godine? Ko je od marta do maja 1993. godine zatočio i mučio brigadira Armije RBiH za kojeg stotine njegovih saboraca, s kojima je lio krv po raznim ratištima u presudnim borbama za odbranu BiH od agresije, tvrde da ne postoji ni najmanja mogućnost da je kao obavještajac KOS-a radio za srpsku stranu? Priča je ovo s mračnom političkom pozadinom koja svoje korijenje ima u nemilim događajima 1993. godine
Rođen u Damasku 1989. godine, Taweel je na vlastitoj koži nekoliko puta osjetio dokazanu nemilost Asadovog režima, budući da mu je sirijska obavještajna služba zabranila recitiranje poezije 2009. godine, dakle, dvije godine prije sirijske revolucije, te da je poslije izbijanja sirijske revolucije bio uhapšen tri puta kao aktivist same revolucije, ali i kao nepodoban pjesnik
Jedan dan prišao mi je Nebojša, momak iz druge raje, malo stariji od mene, i pitao me da li bih kupio njegove kopačke “Puma”. Dobio ih je iz Njemačke, koristio ih, ali su mu postale male. Tražio je za njih vrtoglavih sedam hiljada dinara. Otkud mi te pare? Ipak, bile su dosta jeftinije od novih u “Slovenijasportu” u Skenderiji. Otrčao sam kući. Znao sam da starog nema, možda će stara omekšati
Problem s razumijevanjem “zaokreta” Adisa Arapovića kao glavne zvijezde predizbornog prijelaznog roka imaju samo oni koji su njegove bespoštedne kritike na račun vlasti promatrali i doživljavali kao visokomoralni čin, izraz zabrinutosti za tok zbivanja u zemlji, a ne dijelom projektnog zadatka u okviru njegovog dobro plaćenog menadžerskog djelovanja u CCI-a
Nota neutemeljenog romantizma dala se primijetiti i na društvenim mrežama nakon što je javnosti, svjedočenjem nekih sudionika razgovora, postalo dostupno Trumpovo pitanje svojim saradnicima zašto u SAD dolaze migranti samo iz “usranih” zemalja. To su one zemlje iz kojih dolazi najviše legalnih i ilegalnih migranata, karipske i afričke. Pitanje je ponovo – jer ovaj ispad nije prvi takve vrste aktualnog američkog predsjednika – potvrdilo njegov latentni rasizam, nepoznavanje uzroka i posljedica, između ostalih (ruske / sovjetske, evropskih, nekih arapskih), i američke politike prema dobrom dijelu tih država u 20. stoljeću i ranije
„Cijenilo se da su Amerikanci uporni u zahtjevu da se Beograd odluči na kojoj je strani, da li će slijediti vanjsku politiku Rusije ili EU, u čije se članstvo želi uključiti. Faktički neće biti moguće da Srbija postane članica EU a da slijedi vanjsku politiku Rusije. Čak ni neutralnost Beograda između Zapada i Rusije za Srbiju nije izlaz, jer ne može biti neutralna ako želi biti članica EU“
U selu Prhovo kod Ključa u samo jednom junskom danu 1992. godine pobijeno je 53 Bošnjaka, od kojih je najstariji bio osamdesetčetverogodišnji dedo Arif Medanović, a najmlađa sedmogodišnja djevojčica Indira Medanović. U selu su ubijene kompletne porodice. Jedan od svjedoka zločina za Stav je pričao kako je, kao devetogodišnji dječak, preživio pokolj
