fbpx

U neko od stabala znali smo se u jurnjavi zabiti sankama, pa se i dan danas pipa mjesto gdje je nekada davno stršila ogromna čvoruga. Drugo neko stablo bilo je zaklon za vrijeme odsudnih borbi s “adnanovcima”, susjednom rajom. Treće vraća sjećanje na takmičenje u gađanju plastičnim praćkama kupljenim u Robnoj kući. Četvrto je sakrivalo pogled na komšinicu koja se presvlačila. Svako stablo na Džidžikovcu krije nešto, taj neki naš duboko prepleteni zajednički život

Nije dovoljno naučiti riječi nekog jezika kako bi mogao govoriti. I sporazumijevati se. Posebno je ponekad opasno prevoditi izreke iz svog jezika i govoriti ih kao nešto uobičajeno, nešto što se podrazumijeva. To može biti skandalozno

Nakon prvog ročišta pred francuskim tužilaštvom i predočenih dokaza, 5. februara odlučeno je da Tariq Ramadan u okviru istražnog procesa ostane do daljnjeg u pritvoru. Zaštićena svjedokinja tvrdi da je silovana, a tužilaštvo je Ramadanov krucijalni alibi pod izuzetno sumnjivim okolnostima “zagubilo”, uslijed čega se nije našao u dokaznom materijalu. Ramadan je podnio pritužbu zbog “zagubljenog” alibija, a naredno ročište, na kojem će se odlučivati o njegovom puštanju iz pritvora i mogućnosti da se brani sa slobode, zakazano je danas, 15. februara

Nevjerovatno je koliko se izjave i stavovi članova Naše stranke o nekim suštinskim pitanjima, poput prava na političko organiziranje i vlastiti jezik većinskog naroda među kojim djeluju, kulture i identiteta tog naroda, karaktera protekle agresije i prirode opsade grada u kojem su najaktivniji, uloge političkog rukovodstva RBiH i njegovih oružanih snaga itd., poklapaju sa stavovima najrigidnijih velikosrpskih i velikohrvatskih političkih predstavnika ili uopće bilo koga ko nastupa s pozicija antibošnjačkog šovinizma

U trenutku kada traje ofenziva državnih medija oko Čoviću milih izmjena izbornog zakona, tek se stišala bura zbog pravomoćnih presuda hercegbosanskoj zločinačkoj šestorci, državna, od HDZ-a kontrolirana TV poziva Bakira Izetbegovića da hrvaćanskoj i hrvatskoj javnosti iznese bošnjačku perspektivu.

Zašto bi neko iz entiteta u kojem građani imaju mizerne plate, budžet mu je pred stalnim urušavanjem, u zemlji koja teži priključenju Evropskoj uniji i NATO-u, gdje nema realne terorističke prijetnje, kupovao toliko oružja?

Već je odavno jasno šta HDZ zamjera Šerifu Isoviću. Najvažnija je zamjerka to što se usudio dirnuti u kladionice, odnosno tražiti izmjene Zakona o igrama na sreću i povećanje poreza kladionicama. Iako zakoni nisu prošli u Parlamentu i nisu bili onakvi kakve je Porezna uprava predlagala, to je bilo dovoljno da Isović za HDZ bude neprijatelj. Treba li uopće spominjati da je HDZ “svetac zaštitnik kladioničara”, koji uglavnom dolaze iz zapadne Hercegovine. Grijeh Isovića jeste i to što su se u posljednje vrijeme inspekcije počele ukazivati i u Međugorju, a i ostalim hercegovačkim gradovima.

Šesnaest godina po otvaranju, Centar za obuku pasa postao je vodeća institucija ove vrste u Evropi. Isprva su psi deminirali minirana područja u BiH, ali već odavno psi s Boračkog jezera rade širom svijeta, čisteći prostore kontaminirane minama ostalim nakon oružanih sukoba. Radili su u Libanu, Srbiji, Hrvatskoj, Angoli, Afganistanu, Iraku... Skoro da nema ratišta na kojem nisu bili psi i njihovi vodiči obučavani u BiH. Ipak, BiH i dalje ostaje njihovo najvažnije područje

Soči nije bio neki dramatičan proboj u rješavanju sirijske krize, no nije bio ni dramatičan fijasko, pa je ocjena turskog ministra inostranih poslova Mevluta Çavuşoğlua, koja se svodi na riječ “zadovoljavajuće”, možda najrealističnija