fbpx

Svaka od ovih fotografija širila se internetom kao autentična fotografija s nekog od mjesta na kojima se protestiralo ili kao fotografija boraca Armije RBiH. Ali, kad se pažljivije pogleda, odmah se uočava da niti jedna od njih nema veze ni s protestima boraca ili uopće s Bosnom i Hercegovinom.

Poticati na nerede i nasilje, kidnapirati legitimne zahtjeve boraca te iskoristiti borce da bi ih se huškalo na nekakav “režim”, tj. na demokratski izabranu vlast, koju svakako borci kao i svi punoljetni građani imaju priliku demokratski smijeniti na izborima za nekoliko mjeseci, govori nam da određene političke organizacije sumnjaju u vlastiti izborni uspjeh te da pokušavaju nedemokratskim i pučističkim metodama doći na vlast. Treba li uopće napominjati da nema većih neprijatelja ove države i dušmana ovog naroda od takvih parapolitičkih mračnjaka koji pokušavaju preko leđa boraca udariti na same demokratske temelje i slobodu države i naroda za koju su ti borci ginuli i prolijevali svoju krv

Sarajevo jeste oslobođeno od fašističkog okupatora 6. aprila 1945. godine, ali je naš glavni grad mnogo stariji od tog datuma. Naravno, 6. april izuzetno je važan u našoj historiji te on treba biti ono što i jeste – Dan oslobođenja Sarajeva, ali Dan grada Sarajeva treba biti prilagođen vakufnami Isa-bega Ishakovića iz 1462. godine

Komšić nije ni dobar govornik, niti je posebno odan i lojalan nekoj ideologiji i ideji, a, kao što se može vidjeti iz priloženog, ima i određene ozbiljne manjkavosti i na polju osnovne kulture i obrazovanja.

Nakon što je objavljeno da MUP RS-a nabavlja 2.500 dugih cijevi, bilo je gotovo pa i zabavno posmatrati politikantski populizam koji je uslijedio u Federaciji. (O)pozicija se samosaplitala ne znajući bi li imitirala patriotski sentiment, upisivala jeftine dnevnopolitičke poene ili nastavila relativizirati velikosrpsko naoružavanje. Zato su se odlučili za sve troje

Svojim je aparatom zabilježio sva ratišta na području zone odgovornosti 2. korpusa Armije RBiH, a 20. septembra 1995. godine za vrijeme fotografiranja borbi na području planine Ozren, uslijed granatiranja, teško je ranjen. Tatu je pogodilo mnogo gelera, a jedan veći, koji je mogao biti koban, zabio se u fotoaparat koji mu je bio u predjelu srca i tu se zaustavio, istakao je Igor Trojak U periodu od 1992. do 1996. godine bio je pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine radeći u pres-centru za ratni časopis “Armija ljiljana”.