fbpx
  • Novembar
    • (Page 2)
Novembar 2018
194Kultura
“Foxtrot” – film koji je uzdrmao vlasti u Izraelu

Scene ubijanja i zakopavanja ponukale su ministricu Regev da film okarakterizira kao antiizraelski, te tako i odlučno odbije “poziv” režisera Maoza da se progovori o represivnoj politici negiranja koju zagovara Benjamin Netanyahu. Jer, upravo otuđeni granični prijelaz “Foxtrot” jeste alegorija za apatično i tjeskobno društvo u kojem je, zbog vještački kreirane nacionalne i religijske mržnje te odricanja od vlastitog života zarad političkih ideja, užas jedini mogući ishod

195Društvo
Do podne čika Jovo, od podne čiča Jova

Upitan o slučaju “Dobrovoljačka”, Divjak odbija da ga se naziva učesnikom, mada to svakako jeste bio, nego tvrdi da je bio samo “svjedok”. Najgore od svega je to što Divjak i sam događaj, ali i branioce grada, dezavuira pričajući da postoje neke strane s više istina, govoreći “eto neka bude priča branioci”, “eto neka bude priča agresija” i tvrdeći da se u Dobrovoljačkoj desio zločin.

Društvo
Po čemu zaudara Jergovićevo Sarajevo

Dakle, emigrantsku nostalgiju zamijenit će isfrustriranom mrzovoljom i prebijati je preko leđa današnjih Sarajlija, a to je najmanje u duhu onog imaginarnog grada u kojeg se kune Jergović. Pod etiketom najprevođenijeg hrvatskog pisca predočavati izopačenu sliku Sarajeva i prodavati je kao vjerodostojnu u oblandi vrhunske literature – naprosto nije fer.

194Politika
Izvodi li srbijanska premijerka posljednju fazu genocida

Dodatnu zabrinutost daje i izjava hrvatske predsjednice Grabar-Kitarović, koja je rekla da je susret s Brnabić bio izvrstan jer je njoj izuzetno stalo do budućnosti srpsko-hrvatskih odnosa. Nada se da će nastaviti u tom smjeru kako bi rješavali goruća pitanja na jugoistoku Evrope. Smrad protofašističkog Cvetković-Maček sporazuma sve je intenzivniji. Jasno je da se sintagma Jugoistočna Evropa odnosi samo i isključivo na BiH, jer nigdje drugdje te dvije isfrustrirane državice, Srbija i Hrvatska, nemaju nikakav utjecaj

194Društvo
Bivše rukovodstvo izdavalo je licence za zanimanja koja ne postoje
194Društvo
Azra Bekić, jedina sokolarka u BiH

Još uvijek sam jedina sokolarka, barem oficijelno, i nadam se da će se broj sokolara i sokolarki uskoro povećati. Nedavno smo osnovali i Udruženje sokolara BiH, a plan je kroz različite aktivnosti, seminare i radionice približiti ovu drevnu disciplinu savremenom čovjeku i pokušati ponovo izgraditi veze između čovjeka i ptica grabljivica. Nekada se ova disciplina kod nas prenosila s koljena na koljeno, a sokolarima je donosila brojne beneficije. Neka od najpoznatijih bh. prezimena danas nose nazive srednjovjekovnih i osmanskih naziva za sokolare

194DruštvoHistorijaUncategorized
Ratni putopisi (5): Mislili smo da u Hrasnici teku med i mlijeko

Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo sam u sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim očima vidim rađanje jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog “narodnog” pjesnika, s obostranom nadom da će možda od tog susreta i njemu i njima biti ljepše i lakše. Pamtim da smo preko Igmana “putovali” punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu urađeni ovi zapisi, sve bi požderala zvijer zaborava. Data u ovim zapisima, živa, neposredna historija pokazuje svoju žilavost i činjenicu da su se mnogi od naših današnjih problema koprcali u povijesnoj bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji Stava što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije

Društvo
U ime oca i sina i svetog Jergovića

Jergović, vidjet ćemo, voli muslimane. One s malim “m”, a velikim “H”. Jer kako drukčije nego kao ljubav protumačiti njegovo višegodišnje pasionirano biskanje bosanskohercegovačke književne i likovne scene u potrazi za muslimanima koji su makar malo bili ili mogli biti Hrvatima i žal za onima koji su se iz hrvatstva oturili

Krivo srastanjeStajališta
Kako preživjeti kad ti ukradu invalidninu

M. se tog dana pojavio pred mojim vratima kasno popodne: blijed, iznuren, ispaćenog lica i zgaslog pogleda. Avet. Jedva je stajao na nogama, pa sam priskočio, obgrlio ga, uveo u kuću, a on je, nakon što sam ga pažljivo posjeo za kuhinjski sto, na jedvite jade prošaputao: “Umirem od gladi. Pomozi”

Apokrifni frazarijStajališta
POZNANICI NA ULICI

– Ti si ono profesor, zar ne? – Taj sam. – Kako onda to? – Šta? – Sjedili smo onomad u “Išaretu” i pričali odmah nakon utakmice o našoj reprezentaciji... – Moguće je. – I dobro se sjećam šta je profesor rekao. – Aha, neki profesor! Čekaj, bolan, kako ti je ono ime... nisam ja jedini profesor u “Išaretu”... – Znam da nisi... – tu zasta i uvrlji se u mene. Činilo se da je shvatio suštinu ovog nesporazuma. – Ti si ono iz Krajine? – Jesam. – Vidiš