fbpx

Adem Pin vješto izbjegava potjeru i zamke po dalmatinskim, hercegovačkim i bosanskim gradovima i, na kraju, uvjeren da je zametnuo trag, vraća se u Daorson dok ne shvati da su ga tu čekali i da su mu tu namjestili konačnu zamku. U đubrovniku nalik na stećak (možda nešto za imaginarni muzej poput Trokutovog) slučajno ugleda ubijenog i bačenog čovjeka – čovjeka toliko nalik sebi kao da se pogledao u mrtvačko ogledalo. Adem Pin se uspinje na Daorson s fiksidejom da se preobrazi u sokola i poleti odozgo iznad predjela, sve dok ne pronađe, među svim stećcima, svoja vrata za bijeg na Radimlji

Za Lučića, pokušaj gradnje džamije u Neumu nema nikakve veze s vjerom i praktičnom potrebom vjernika. Za njega je džamija u Neumu, dakle, pričina Erdoğanovog neosmanskog sna i bošnjačke “zelene transferzale”, za njega je muslimanska bogomolja ustvari kasarna, bajuneta, svjetionik, raketa zemlja-zrak, ali i simbol “muslimanskog suvereniteta” na tom dijelu Jadrana i potpune bošnjačke dominacije nad Hrvatima u BiH. Začuđuje ovakvo bolesno isljeđivanje džamije u Neumu jer se u Rijeci, dakle, lučkom gradu sasvim blizu Zagreba, džamija Dušana Džamonje od samih Hrvata proziva “mediteranskom ljepoticom” i “primjerom suživota Hrvata i muslimana u Hrvatskoj”

Da nije bilo direktnog prijenosa samita u Teheranu, čitanje 12 tačaka saopćenja u velikoj bi mjeri sakrilo stepen neslaganja tri garantora Astane. Ključni moment jeste onaj kada je predsjednik Turske Recep Tayyip Erdoğan predložio da se u saopćenje uvrsti prekid vatre. Dok Erdoğan izlaže prijedlog, predsjednik Irana Rouhani s jedva primjetnim osmijehom očekuje Putinovu reakciju. Neki analitičari tumače potez oko prijenosa upravo pokušajem Iranaca da se Erdoğan izloži javnom “poniženju” kada njegov prijedlog Rusija odbije

U grčevitoj borbi da pobijedi na predstojećim općim izborima, Dodik je sebi i svom SNSD-u navodno osigurao podršku predsjednika Rusije i Srbije – Vladimira Putina i Aleksandra Vučića. Javnost misli kako Dodik ima apsolutnu podršku Putina, Vučića i njihovih najbližih saradnika. S njima Dodik učestalo kontaktira prilikom svojih odlazaka u Rusiju i Srbiju ili prilikom dolazaka ruskih, odnosno srbijanskih zvaničnika u Banju Luku

Arapske vođe u Zaljevskim zemljama znaju da je potrebno muslimansko jedinstvo i u politici, i u ekonomiji, i u vjerskim pitanjima. Pošto su nacionalnosti, rase i klase u islamu sporedne, onda to ne mora biti Arap naravno. Ipak, djeluje kao da nekim arapskim vođama smeta ako to nije Arap. Jedini koji trenutno na političkom planu nešto pokušava uraditi na obnavljanju muslimanskog jedinstva jeste turski predsjednik Erdoǧan, ali mu neke arapske vođe to ne odobravaju

Unska pruga najkraća je željeznička veza između kopnene i južne Hrvatske, a ide preko teritorija Unsko-sanskog kantona i od neprocjenjivog je značaja za srednjodalmatinske luke, posebno zadarsku, u koju je kao većinski vlasnik ovih dana i zvanično ušao kineski partner koji je spreman na dokapitalizaciju lučkih kapaciteta, te obnovu jednog kraka Ličke, ali i Unske pruge

Svako sa zrnom razuma zna da ozbiljna administracija, a ona američka ipak to jeste, bez obzira na to što joj je na čelu Donald Trump, ne bi bez čvrstih dokaza stavila bilo koga na bilo kakvu listu. Pogotovo ne na onu crne boje.

Poznavatelji prilika u Skandinaviji upozoravali su na Åkessona i rast popularnosti njegove partije još prije četiri godine, kada su Švedski demokrati na izborima dobili 13 posto glasova. Åkesson je i tada govorio isto ono što je govorio u kampanji koja mu je prošlog vikenda donijela nove glasove: opasnost od islamizacije, koju je opisao kao “nacizam našeg vremena”, potreba da se zaustavi priliv migranata i tražitelja azila kojih u Švedskoj ima više nego u bilo kojoj drugoj zemlji Evropske unije i želja da se stvori bolje društvo za švedsku djecu

Evidentno je kako i školska djeca, još u najnižim uzrastima, nerijetko psuju, a – svjedočio sam tome u nekoliko navrata – ponekad u tome uživaju i punu roditeljsku podršku. Slušao sam oca koji ponosito komentira: “Jeste li čuli kako babin sin zna lanut'”

Dok je čekao prevođenje diplome stečene u Kataru, Maku Selimoviću ukazala se prilika da radi za Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu, u sudskom vijeću broj 1. Ovu ponudu prihvatio je jer je u ovom sudskom vijeću vođen proces protiv sada već presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. Selimović je i poslije okončanja mandata u Hagu dobio priliku da se zaposli i trajno ostane u Holandiji, ali je to odbio