Vječiti glas sumnje o mogućnosti pjesničke komunikacije s vremenom ponovno je bolno aktualan. I ponovno bolno jasan. Čitanje Makovog pjesničkog zaviještanja u netom prošlim noćima i danima dalo je mnogima iznenađujuće odgovore
Naime, u toku je svojevrsna “false flag” operacija nastala u nekoj od regionalnih obavještajno-političko-medijskih kuhinja, a kojih je Dnevni avaz dio. Insistiranje Radončićevih novina da se radi o prijetnjama koje navodno dolaze iz “radikalnih islamističkih krugova”, pokušaj da se u to involviraju Radončiću omražene osobe iz pravosuđa poput Meddžide Kreso, otvoreno korištenje kao izvora čovjeka kojeg su do jučer na stranicama Avaza nazivali umno poremećenom spodobom, pokušaj da se prijetnje iskoriste da bi se atakovalo na OSA-u, još jedinu državnu instituciju koja nije pala u šape antidržavne osovine Dodik – Čović – Radončić, i suluda namjera da se za sve to optuži ni manje ni više nego Bakir Izetbegović pokazuje da je na sceni nešto više od standardnog Radončićevog političkog beščašća i uobičajenog avazovskog propagandnog oportunizma.
Prema podacima dostupnim na internetskoj stranici Suda BiH za ratne zločine, pred ovom institucijom do sada su okončani postupci protiv 126 osuđenih Srba, dok su 52 Srba oslobođena krivice. Pred Sudom BiH pravosnažno je osuđeno 45 Bošnjaka, a devet ih je oslobođeno optužbi za ratni zločin. Pravomoćnim presudama osuđeno je 26 Hrvata, a oslobođeno osam optuženih hrvatske nacionalnosti. Ipak, broj do sada pravosnažno osuđenih ne oslikava svu težinu zločina počinjenih od 1992. do 1995. godine nad građanima Bosne i Hercegovine. Za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu ubijeno je i nestalo 97.207 ljudi, pokazalo je istraživanje IDC Mirsada Tokače. Prema nacionalnoj strukturi, najviše ubijenih i nestalih – 64.036 su Bošnjaci, 24.905 žrtava je srpske nacionalnosti, 7.788 Hrvata i 478 ostalih
Ova ne baš diskretna Čengina strijela nije odaslata samo u smjeru Muhidina Hamamdžića ili Ive Komšića, nekadašnjih gradonačelnika Sarajeva a članova SDP-a, nego i svih partijskih drugova koji su ih svojevremeno ustoličili na te pozicije.
Za nešto više od tri mjeseca od otvaranja obnovljene sarajevske žičare obavljeno je više od 400.000 vožnji, izdato više od 200.000 karata. To je rezultat kojim se ponosimo. Već sada možemo reći da će se investicija od približno dvadeset miliona maraka u cijelosti isplatiti, i to ranije nego što je to bilo očekivano. Ohrabreni smo reakcijom javnosti, posjetilaca, gostiju, turista i medija. Žičara postaje nezaobilazna atrakcija za sve koji dolaze u Sarajevo, ali i naše sugrađane koji su bili i ostali za nju vezani
Pokušaji Srba na Kosovu da pod utjecajem Beograda organiziraju “Zajednicu srpskih općina” vjerovatno je da su dodatna inspiracija Čoviću da na putu ka “trećem hrvatskom entitetu” u BiH, što formalno, što neformalno, što tajno, što javno, gradi “Zajednicu hrvatskih kantona i općina”. Takvi uspjesi Čovića u pogledu distanciranja od suvereniteta Sarajeva pojačavaju šanse da se Srbi na Kosovu izmaknu od suvereniteta Prištine, i obratno. Zato je saradnja velikosrpske i velikohrvatske politike najizazovnija tema i za graditelje i za rušitelje mira i sigurnosti na Balkanu
Oni su mene predstavili i napali kao nekoga ko mrzi Srbe, kao neku neznalicu koja ne zna šta priča, a posebno zbog ponavljanja činjenice da je osnov entiteta RS genocidan po presudi Haškog tribunala iz 2007. godine. Na sličan su način demonizirali i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, koji je ustvari najviše izložen omalovažavajućim napadima nemoralnog medijskog cinizma. Medijski teroristi bi nas ušutkali i prisilili da šutimo o tome. Naša je ljudska obaveza da govorimo istinu i na njoj istrajavamo bez obzira na sve! Princip je ljudski – istinu govori i ne boj se
Vozač me ponovo pozvao da sjednem do njega i zamolio da mu čitam natpise na znakovima pored puta. U prvi mah sam pomislio da ima problema s vidom. Konačno mu predložih da čita sam. Odgovorio je stidljivo da ne zna čitati. Nisam ga više ništa pitao, ali nisam ni skidao oči s ceste. Kroz neki 15-ak minuta već smo ulazili u kompleks aerodroma. Dao sam mu hediju. Ljubazno se nasmijao, zahvalio i vratio u svoj autobus. Otišao je svojim, a mi svojim putem. Ako ništa, barem sam njemu bio od koristi
Priča o Karimu Zaimoviću priča je o Gradu, opsadi, gubitku, onome što smo bili i onome što bismo trebali biti. Umjetnost može biti bijeg od stvarnosti, a kroz nju je Karim prodro u stvarnost kao malo ko prije, i malo ko poslije njega
Na mjestu na kojem bi se uskoro trebali pojaviti radnici i mašine kineske firme China Communications Construction Company ispisano je: “Poštujte BiH i njen suverenitet“, “Stop nelegalnoj izgradnji”, “Poštujte BiH”, “Stop uzurpaciji Bosne”.
