Zabrana se preporučuje u slučajevima ustaških, četničkih, fašističkih i nacističkih simbola i znakovlja te pozdrava, dok se izuzetno samo za komemoracije dopušta upotreba ustaškog pozdrava Za dom spremni, korištenog u jedinicama HOS-a za vrijeme posljednjeg rata
Ruku na srce, nije mi bilo baš prijatno na leđima konja, nekako je sve bilo pogrešno... Ali, dijete u meni, i dalje gladno Johna Waynea i “kauboja i Indijanaca”, htjelo je puni doživljaj, nešto iskonsko i pretenciozno, a onda i viteško i seljačko. Moj domaćin me okuražio. I on je uzjahao konja, pa smo zajedno jahali satima kroz pejzaže od kojih je zastajao dah. U neka doba sam se opustio, sjedinio sam se s nesretnikom ispod mene koji je tromo zabacivao sve četiri noge
Znam da u Srebrenici ima mnogo trudnica i žena koje imaju ginekološke probleme, a Srebrenica nema ginekologa. Zbog toga sam se javila dobrovoljno da dolazim bar jednom mjesečno, iako to nije optimalno, kaže Dautbašić-Klempić
Procjene su da Blagajsku tekiju godišnje posjeti više od 200.000 turista, i za početak bi se zaista trebalo ozbiljno uhvatiti u koštac s gorućim problemima očuvanja identiteta ovog vrijednog spomenika, ali i egzistencije Vrela Bune, koje bi uz kvalitetnu turističku strategiju u samo nekoliko godina moglo dostići svoje istinske potencijale
Prihvatni i socijalni centri, kao i nekoliko nevladinih udruženja, uslijed niskih temperatura, otvorili su vrata za beskućnike i druge osobe u stanju socijalne potrebe. Oni im omogućavaju da hladne zimske dane provedu na sigurnom, uz topli obrok i adekvatnu njegu. Međutim, njihovi su kapaciteti skoro popunjeni i nedovoljni
Zašto je kao primjer Banac uzeo Sarajevo, to valjda samo on zna. Ono što ne zna jeste da Alija Izetbegović nema ulicu u Sarajevu.
Vjerujemo da su se članovi ovog odbora kikotali i jedni druge tapšali po ramenima dok su pisali saopćenje kojim su na to mjesto predložili Enisa Bešlagića.
Saslušanje Mustafe Busuladžića oficiri OZNA-e započeli su krajem aprila 1945. godine bez prisustva advokata i bilo kakve pravne zaštite, a privid pravičnosti tog isljeđivanja pokušali su stvoriti tjeranjem Busuladžića da svaku stranicu svog iskaza parafira potpisom. S obzirom na to da su metode OZNA-e, kasnije UDBA-e, dobro poznate, bez sumnje zaključujemo da je Busuladžić kao “narodni neprijatelj” svoj iskaz dao pod teškim fizičkim i mentalnim zlostavljanjem.
Upravo tu bošnjačku slobodu, da konačno budu politički subjekt i politički suvereni, nešto što im je uskraćivano stoljećima, Mustafić vidi kao izvor problema i unesrećenja.
Službena jezička politika u Bosni i Hercegovini nakon Drugog svjetskog rata počela je 8. januara 1946. godine, kada je u Službenom listu objavljen Ustav Narodne Republike Bosne i Hercegovine, u kojem se na jezik odnose odredbe iz članova 14. i 114. U tom je ustavu ime službenog jezika bilo srpski ili hrvatski jezik. To je bio početak državne i republičke jezičke politike, koja će se poslije ispoljavati na različite načine, a vrlo često i odlukama Centralnog komiteta i različitih organa Saveza komunista BiH. Najveći broj aktivnosti Saveza komunista BiH koji su bili u vezi s jezičkom politikom proizlazili su iz “jezičkih” odnosa Srba i Hrvata izvan BiH, koji ni nakon Novosadskog dogovora nisu mogli biti odraz proklamiranog bratstva i jedinstva. Pokazuju to i dva dokumenta – Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika i Predlog za razmišljanje, čiji su odjeci uzdrmali i jezičku situaciju u BiH
