fbpx

U sportskoj dvorani Luke sam s rahmetli dr. Irfanom Ljubijankićem dočekao rahmetli predsjednika Izetbegovića u prepunoj dvorani. Sjećam se da je predsjednik istakao kako Bošnjaci ne žele rat i da su daleko od te ideje, ali, gledajući šta se dešava u našoj okolini, moramo razmišljati najzad i o toj opciji ako, ne daj Bože, dođe do nje, kako bismo organizirali sve patriote da brane našu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Tu u Bihaću je on praktički najavio osnivanje Patriotske lige, da bi 10. juna iste godine u sarajevskom Domu policije sazvao sve značajnije političare, funkcionere, sportske radnike i intelektualce, bez obzira na njihovu političku orijentaciju, te im iznio stav da je došlo vrijeme da se formira jedna organizacija”

U izdanju izdavačke kuće “Dobra knjiga” uskoro iz štampe izlazi novo publicističko djelo književnika Ibrahima Kajana. U više nastavaka koje feljtoniziramo u sedmičniku Stav pokušat ćemo, uranjanjem u dostupne dokumentarne izvore od kojih se neki prvi put objavljuju na našem jeziku, profilirati osebujnu osobu Mustafe Mujage Komadine, s ciljem da se odgovori na bitno pitanje šta je to bilo ključno u njegovom ukupnom djelovanju po čemu je sudjelovao u historijskim kretanjima u razvoju Mostara, a i na razini Bosne i Hercegovine, posebice u profiliranju stavova poznatog “Džabićeva pokreta”

Lučića hvata panika, to je očito iz njegove grčevite reakcije. Prije svega muči ga jer je spoznao da u Hrvatskoj žive Bošnjaci i da očito nisu retardi i mentalno zaostale ličnosti kako to on pretpostavlja i kako bi to volio predstaviti. Lučiću je dobar i prihvatljiv jedino Hrvat musliman poput njegovog dobrog saradnika Zlatka Hasanbegovića, s kojim je mnogo puta dijelio zajedničke stavove na javnim tribinama po Hercegovini

Stječe se utisak da su se “građanski” komentatori već pomirili s time, da je to za njih normalno stanje, da većinski srpske i hrvatske prostore u Bosni i Hercegovini vide kao strane države i da sve to, prema tome, ne zaslužuje njihov komentar, a kamoli harangu. Ispada da je za takve presudno političko pitanje šta će biti s većinski bošnjačkim prostorima, tj. da je jedina borba vrijedna truda ona da se spriječi zaživljavanje i opstanak bilo kakve bošnjačke posebnosti na ostacima ostataka Bosne i Hercegovine. Da li ustvari svjedočimo “građanskom” odustajanju od cjelovite Bosne i Hercegovine i političkoj, kulturološkoj i ideološkoj borbi za većinski bošnjačke prostore.

Uvod u historijsko vrijeme djelovanja gradonačelnika Mostara Mujage Komadine prvi je nastavak feljtona iz knjige književnika Ibrahima Kajana koja uskoro izlazi u izdavačkoj kući “Dobra knjiga”, Sarajevo. U više nastavaka koje feljtoniziramo u sedmičniku Stav pokušat ćemo, uranjanjem u dostupne dokumentarne izvore od kojih se neki prvi put objavljuju na našem jeziku, profilirati osebujnu osobu Mustafe Mujage Komadine, s ciljem da se odgovori na bitno pitanje što je bilo ključno u njegovom ukupnom djelovanju, po čemu je sudjelovao u historijskim kretanjima u razvoju Mostara, a i na razini Bosne i Hercegovine, posebice u profiliranju stavova poznatog “Džabićeva pokreta”

Sužavanjem i/ili nestankom teritorija pod kontrolom ISIL-a nestaju tampon-zone koje su razdvajale neprijateljske snage kojima je ISIL bio zajednički neprijatelj, a u slučaju SAD-a i opravdanje prisustva u Siriji. Sva je prilika da će se na tim “dekonfliktnim” linijama incidenti poput nedavnog artiljerijskog koškanja režimskih snaga i tzv. Sirijskih demokratskih snaga (SDF) (čitaj: izbjeljenog PKK-a) u Deir al Zoru ne samo ponavljati nego eskalirati

No, sudeći po Abazu, samoproglašenom radikalnom ljevičaru, plenumašu i borcu protiv kapitalizma, “Bošnjaci” se ne bi trebali brinuti niti uopće obazirati šta rade Dodik i njegove falange, već se, umjesto toga, posvetiti borbi protiv “islamizacije” i, pazite sad, “retradicionalizacije” Sarajeva.