fbpx

Nedavna istraživanja u Kraljevini Danskoj pokazala su da su mladi iz Bosne i Hercegovine procentualno jedna od najobrazovanijih manjinskih zajednica. Bosanskohercegovačka omladina zainteresiranija je za nastavak obrazovanja poslije završetka srednje škole u odnosu na Dance. Istraživanja su pokazala i da su Bošnjaci najbolje integrirana grupa u Danskoj

: “Nisam siguran da će Vatikan podržati svaku hrvatsku politiku jer mi ne znamo šta je ovdje tačno hrvatska politika, ko je provodi i gdje ona vodi. Ja sam siguran da Vatikan nikad neće podržati podjelu države, pogotovo etničku podjelu, da neće podržati daljnje podjele ovdje i izdvajanje katoličke zajednice iz ostalih zajednica. Ta ideja je protiv politike Vatikana i Svetog Oca”, kaže Ivo Komšić za Stav

Tuzlanski kanton je, prema podacima Federalnog zavoda za programiranje razvoja, u 2016. godini bio na 4. mjestu po razvijenosti u Federaciji BiH, iza Sarajevskog, Zapadnohercegovačkog i Hercegovačko-neretvanskog, s indeksom razvijenosti 93,7.

„Beli ste došli zbog vode. Znam ja vas novinare. Koliko sam se vas ja samo navod’o?! Ja imam toliko djece da ni Rusija ne smije sa mnom zaratovati. Voda daje polet, dobro spavanje, apetit, umiri damare, a još ti sve bolesti ukloni, ono što ne mere bolnica. A kakva je ta voda? Da je živ hadži Mumin, sve bi vam kaz'o. On se ponovo oženio u osamdeset i petoj, pa smo mu nanijeli puno vode, a on dobi dijete“, kaže Hašim Bečić

Književnik Isnam Taljić, rođen 1954. godine u Vlasenici, umro je sinoć u Sarajevu. Povodom smrti ovog istaknutog bosanskohercegovačkog književnika Stav objavljuje jedan od posljednjih intervjua koje je Taljić dao nekom od ovdašnjih medija

Negdje na početku rata u toj istoj zgradi momak moje sestre izgubio je svoj mladi život u nekoj bezazlenoj i nesretnoj situaciji. Rukovanje oružjem nikad ne završi dobro, uvijek se nešto zaboravi, previdi, posljedice ostaju tu da još dugo vremena zadaju nesanicu i nemir svima koji su to gledali svojim očima, ili su u to na bilo koji način bili umiješani

Sjedim u parku u kojem se moja djeca, moja plava i pirgava djeca (ovaj najmlađi – k’o da ga je Putin pravio), igraju s Meksikancima, Kinezima i Afroamerikancima, klize niz tobogan, vihore se na ljuljačkama, žubore kroz lišće. Prilazi mi neka bijela gospođa i započinjemo razgovor o The Color Purple, o paklu kroz koji je prošla crna žena, i bijelom i crnom, i mada se za pakao može učiniti nevažnim koje je boje, mislim da je bijeli bio gori, da je crni bio samo plamičak u jezivoj buktinji bijele oholosti