Put od riječi: “Ništa nema od ove nacije, ne može se računati na narod” do riječi: “Narod je nacija” i buđenja duša potlačenih bila je težnja, trud i upornost onih iznad 25 godina starosti i onih srednje dobi. Danas pomenuta generacija svakim danom govori: “Hvala Bogu pa smo doživjeli i ove dane” i, upoređujući prošlost i sadašnjost, živi ponosno. Osim toga, neizbježno je iz mudrosti ove generacije pripremiti nove generacije spremne za daljnje uspjehe i herojstva
Tamam smo se ponadali kako nas vraćaju kući u Zagreb, za nas je rat završen. Nadali smo se. No, kod Vjesnikovog je nebodera vozač okrenuo Savskom ulicom i odveo nas autoputom za Karlovac. Tamo smo se priključili drugim postrojbama HV i u općem naletu došli smo do Vojnića. Usput, predao nam se u Turnju Fikret Abdić za kojim se kretao konvoj izbjeglica i ranjenika iz Velike Kladuše
Ne obazirući se na prigovore koji isječak stvarnosti izdižu na univerzalni nivo, Bise i Tafro sve su potencijalne čitaoce podsjetili na sve važne “detalje” koji su podsticali ratni zaplet na prostoru Bosne i Hercegovine i Stoca posebno, koji se našao na svojevrsnoj raskrsnici velikosrpskih i velikohrvatskih političko-vojnih planova Nermin Bise, Aziz Tafro: “Stolac – prešućeni zločin”, autorsko izdanje
Nakon što je Alija Isaković završio geodetsku školu, došao je u Sarajevo i zaposlio se na Televiziji Sarajevo. Nekom ga je prilikom Jan Beran pozvao u svoj stan na Grbavici u kojem je imao jednu od najbogatijih biblioteka bosnistike. Imao je i veliki broj predmeta sakupljenih po Bosni, čak i nekoliko nišana. Rekavši da mora u kupovinu, Jan je otišao i zadugo se nije vratio. Kada je u neka doba noći došao, upitao je Aliju: “Eh, jesi li se nagledao? Da znaš, ovo zasigurno nećeš nigdje naći”
Teške političke realnosti ne smiju biti izgovor za odustajanje od potrage za istinom. Ovo je moguće samo kada internaliziramo pravo značenje filozofske refleksije kao mudrosti i duhovne rafiniranosti. Svrha filozofskog propitivanja jeste buđenje svijesti u nama. Njegov krajnji cilj jeste da nas učini boljim ljudima
Ne funkcionira međunarodno pravo kao domaće. Ako je kuća izgrađena, a nema dozvolu, onda se ona ruši. Ako se most izgradi, a mi nismo sve preduzeli, međunarodno pravo i sudovi smatrali bi da smo prećutno pristali na izgradnju mosta
Svakog iole samosvjesnog i upućenog pripadnika manjinskih naroda u Crnoj Gori, a pogotovo Bošnjaka, ima obuzeti gotovo čudno saživljen osjećaj gorčine i ponosa; gorčine – zbog svega što se dešavalo, kako se i zbog čega desilo u toj nam bliskoj prošlosti; ponosa – jer se nije pokleklo u vaktu kad su se pripadnicima bošnjačkog nacionalnog korpusa dešavali progoni, nepravde i zlo od strane jednog dijela nacionalistički ostrašćenih i fašistički ideologiziranih pripadnika većinskih naroda
Da li smo svjesni ovisnosti ili nas je brzina širenja mobilnih komunikacija kao društvo zatekla nespremne pa ne znamo granice i pravila racionalnog korištenja pametnih telefona? Mogu li se osobe koje u društvu stalno pridaju veću pažnju “nekome ili nečemu” što dolazi s telefona smatrati nepristojnim? Naši sagovornici potvrđuju da je problem ovisnosti o mobilnim telefonima itekako prisutan u našem društvu, a posljedice još nesagledive
Čast izuzecima, ali rijetki su voljni i spremni ljudski razgovarati, uvažavajući pri tome pravo drugog da se ne slaže s iznesenim stavom ili da ga, snagom argumenata, eventualno uvjeri u pogrešnost njegovog mišljenja. Zašto je to tako
„Fahrudin Radončić dvostruki je igrač koji u isto vrijeme sarađuje i s nama i s neprijateljem. On je od samog početka povezan sa stranim sigurnosnim službama, prvo JNA, a kasnije Srbije. I prije je rata bio s njima povezan, u toku rata održavao je te veze i kontakte, a onda i poslije rata. Uglavnom se preko njega vrše određeni utjecaji i pritisci s te strane. U novije vrijeme on otvoreno djeluje i ide u otvoreni napad, a uzrok tome jeste ova dugogodišnja saradnja s Beogradom“, kaže Polutak u razgovoru za Stav.
