Umjesto odgovora i nastavka polemike s Irinom Lovrić u sedmičniku “Stav”, bosanskohercegovački književnik Abdulah Sidran zaputio se direktno u samo srce Evropske unije, gdje je dobio kompromitirajuća saznanja i službene dokumente o statusu “zvizdačice” i “zaštićene prijaviteljice korupcije”.
Loskunski most mjesto je na kojem je u agresorskoj zasjedi s 14. na 15. juni 1992. godine ubijeno 17 pripadnika TO i rezervnog sastava MUP-a RBiH. Ovo mjesto dugi niz godina posjećuju samo porodice poginulih i preživjeli svjedok Ahmet Dervišević. Povodom godišnjice ponovljenog genocida nad Bošnjacima Kulen-Vakufa i okoline, Stav objavljuje sjećanje Ahmeta Derviševića
“Ono čime se ja bavim jeste razvoj televizije i razvoj programa i u kvalitativnom i u kvantitativnom smislu. To se vidi i ne može se sakriti. Naspram toga stoje špekulacije i priče i, moram sasvim otvoreno reći, izmišljotine i politički pritisak koji se vrši preko Zvonka Marića, a znamo svi ko mu je nalogodavac”, izjavio je Resić odgovarajući na optužbe zastupnika SBB-a
Govoreći o napadaču koji ju je gađao kamenom, naša sagovornica je kazala: “Ne mogu govoriti o imenu, rekli su mi da to ne govorim dok je istraga u toku. Uglavnom, po nacionalnosti je Srbin. Iz Srebrenice. Kod Žutog Mosta mu je kuća. Bio je u vojsci 1995. godine u Srebrenici, sigurno tu tada nije radio dobra djela”
Umjesto da rade na zadržavanju mladih u Bosni i Hercegovini, da ulažu u njihovu što bolju budućnost u našoj zemlji, da im ponude nadu i vjeru u to da će u njoj moći živjeti od svog rada, oni im pokazuju što lakši put za napuštanje svoje domovine. Drugim riječima, žele od naše omladine napraviti radnu snagu za države u kojima se službeno govori njemački jezik
“Krajišnici su kroz historiju morali ratovati, i to je glavni razlog zašto se ovdje nisu razvili tarikati i tekije, ali to nikako ne znači da nije bilo sufija na ovim prostorima. Imamo našeg Džemaludina-efendiju Čauševića, poznatog reisa i sufiju koji je bio jedan od poznatijih tumača Mesnevije. Kada Allah, dž.š., želi da se promjena desi, ona će se i dogoditi. Tako i kada su u pitanju tarikati i tekije ovdje na ovim prostorima. Sve ima svoje vrijeme i ne može, što kažu, svanuti prije zore”
Bosna i Hercegovina od svog osamostaljenja ima ogromne probleme sa susjednim državama kada su u pitanju njena pomorska prava i morske granice. Jedan od najvećih nedavna je najava početka gradnje Pelješkog mosta. Nakon što je prije nekoliko dana donesena arbitražna odluka u sporu između Slovenije i Hrvatske, postalo je jasno kako i BiH ima pravo dobiti priključni koridor do otvorenog mora. Isti onakav kakav je dobila i Slovenija. S druge strane, prema međunarodnom pravu, ali i prema suštini te arbitražne odluke, postaje jasno kako je Pelješki most potpuno nelegalan projekt
Na sastanku održanom 19. aprila 2016. godine u Ministarstvu prometa i komunikacija BiH nije bilo nikoga ko nije član HDZ-a BiH ili HDZ-a Hrvatske, tvrde naši sagovornici u Ministarstvu. S bosanskohercegovačke strane bili su Saša Dalipagić, Igor Pejić i još nekoliko zaposlenih u Ministarstvu, svi Hrvati (osim Saše Dalipagića, kojeg je za funkciju zamjenika ministra predložio HDZ, a koji se izjašnjava kao Ostali). Nijedan Srbin ili Bošnjak nije bio obaviješten o sastanku. Naš izvor tvrdi da je Hrvatskoj ova vrsta odobrenja trebala kako bi uvjerila Evropsku komisiju da joj dodijeli sredstva za izgradnju mosta
Ostaje i jedna crna mrlja u cijeloj priči, oličena kroz komentare primitivaca i divljaka koji su po društvenim mrežama davali svoje kvalifikacije i ocjene ovog slučaja. Svako priča o sebi i svako kazuje onako kako je odgojen i naučen. Neka im Bog sudi
Kao neko ko je bio komandir jedinice i kome su se sve ove godine obraćali saborci, mogu reći da oni koji su imali ponos u ratu imaju ga i poslije rata. Oni znaju za šta su se borili – za slobodu, za svoju djecu, za budućnost. Ponosni su što je Armija RBiH odbranila Bosnu i Hercegovinu. A imamo i onu kategoriju ljudi koji bi to pretvarali u nekakav benefit. Ono što je potrebno u ovom društvu jeste poštivanje naših branilaca. Toga fali. Ne materijalno poštivanje, nego ukazivanje posebne počasti tim ljudima, one ljudske. To su ljudi koji su odbranili državu i omogućili da se živi u slobodi, kaže ministar Bukvarević
