fbpx

Moja rahmetli tetka bila je posve obična i prijatna žena, vedrog duha i uvijek spremna na šalu. Rat je pregrmjela u tom stanu. Izgubila je muža, sluh i dobar dio zdravlja koji je nadomještala šakom tableta kojom se zasipala svakog dana. Ali, sačuvala je vedrinu. Čak je i svoju nagluhost pravdala na simpatičan način, govoreći: “Kad kažeš daj, ne čujem ništa, ali kad kažeš maj (evo), pomalo i čujem!”

Doista, kada bi sve što je napisano na moru društvenih mreža uzimali za ozbiljno, životi bi nam se pretvorili u čistu paranoju i cinkarenje. A i vlast s pratećim represivnim aparatom to dobro zna, jer inače bi dnevno imali na stotine hapšenja korisnika Facebooka koji su za nosioce vlasti napisali da “ih sve treba pobiti, linčovati, zapaliti”... Druga je stvar kada političke stranke preko svojih medija i društvenih mreža proizvode takve prijetnje. Takvo je bilo nedavno priopćenje SBB-a koje je pisao osobno Fahrudin Radončić

Nakon izraelskog uništenja osamsto godina stare marokanske četvrti u junu 1967. godine, Jevreji su htjeli preuzeti kontrolu nad svetom džamijom. Aktuelni napori Vlade Izraela da osigura potpunu kontrolu na Al-Aksom nisu izuzetak, već praksa na kojoj se istrajava pola stoljeća. Teško bi bilo i nabrojati sve masakre nad vjernicima kako bi se osigurala prevlast nad Al-Aksom, te druge načine teroriziranja palestinskog stanovništva i sistematskog uništenja Al Akse, od kojih treba istaknuti spaljivanje Salahudinovog minbera u džamiji Al-Aksa u augustu 1969. godine i podmetnuti požar u džamiji 1996. godine, koji su ugasili vjernici pristigli na sabah-namaz

U prvim se godinama povratka u Podrinje išlo autobusima koje je pratila policija, mada je policija u manjem bh. entitetu i tada bila gluha, nijema i slijepa na sve prijetnje, provokacije, pa čak i kamenovanje autobusa. Svjedoci tih događaja, prvi povratnici, nailazili su na brojne neugodnosti, od psovki, dizanja tri prsta, do toga da su Srbi u neposrednoj blizini mjesta gdje su Bošnjaci čekali autobuse bacali životinjske iznutrice, izmet, svinjske glave

U Bosni i Hercegovini živi nekoliko hiljada stranih državljanki koje su zbog karijere i ljubavi napustile svoje domovine. Stav istražuje ko su one, kako žive i čime se bave. U ovom broju donosimo vam zanimljivu priču o Ljudmili Mili Babić, Ruskinji koja se prije četiri godine udala za Sarajliju Nedima Babića. Danas je Mila majka šestomjesečne djevojčice, sa suprugom vodi jednu od renomiranih sarajevskih teretana, bavi se kaligrafijom i prihvatila je islam za svoju vjeru

Oni koji su zaista rođeni ovdje izgledaju kao da tu najmanje pripadaju. Opet podigoh pogled u krovove zgrada koje su izgradili ljudi što su dobro znali svoj zanat. U mraku su se mogle razaznati varijacije raznih evropskih utjecaja na lokalnu arhitekturu, bitka oblika i struktura odvijala se nesmetano već dugo vremena. A pogled onda padne na betonski trotoar, ispresijecan uzduž i poprijeko po potrebama vlasnika zgrade ispred koje se trotoar nalazio. A onda se odjednom nađeš ispod skele izlijepljene svim mogućim upozorenjima, kao da će ti to pomoći ako se nešto sruči na tebe

Taksistu zaboravka poznajem, a on mene ne. I da sam htio, a malo mi je falilo, mogao sam ga podsjetiti na njegovo svojedobno “distorzirano promišljanje, ponašanje i djelovanje” koje je, iz vizure njegovih roditelja, nastavnika i socijalnih radnika, također, vodilo u socio kulturološki sunovrat, određenije – u ćorku. No, ne rekoh ništa